close

Vojvođanski magazin

Vojvodjanski magazin izlazi jednom mesečno,
1. u mesecu.

Glavni i odgovorni urednik
Goran Karadžić

Pomoćnik urednika
Ilija Tucić

Izvršni urednik
Velimir Kostadinov

Marketing
Biljana Stamenković
e-mail: biljana@vm.rs
061 17 33 575

Redakcija
Tibor Arva, Saša Jovanović, mr Mirjana Maksimović
Milan Trbović, Živan Lazić, Jovan Njegović Drndak
Dragan Batinić, Marina Luković, Sofija Pualić-Špero
Atila Kovač, Srđan Janjušević, Nikola Nikšić
Jelena Jovanović, Dragan Stojanović, Jovana
Zdjelarević, Branka Jajić

 

Stari nameštaj
Draško Ređep

Izdavač
doo Fabrika slova
Petrovaradin
Mažuranićeva 10a
021 500 656
e-mail: redakcija@vm.rs
kontakt: 

Direktor
Aleksandra Borđoški

Distribucija
Press International, Novi Sad

Štampa
Rotografika, Subotica

Magazin info

na sajtu je:

vm_44-komplet_Page_01.jpg

Januarski

Potražite na kioscima

  • komplet-vojvodjanski-45_Page_01
    Jelena Blanuša - Sombor
  • komplet-vojvodjanski-45_Page_22
    Trafiking - Beg iz košmara
  • komplet-vojvodjanski-45_Page_24
    Šta kad istekne rok?
  • komplet-vojvodjanski-45_Page_26
    Mirko Kaldaraš - Rom koji kvari statistiku
  • komplet-vojvodjanski-45_Page_28
    Erdevik - Na tri jezera
  • komplet-vojvodjanski-45_Page_38
    Sterilitet u porastu
  • komplet-vojvodjanski-45_Page_42
    Kovač mačeva - Na stari način
  • komplet-vojvodjanski-45_Page_46
    Brodvej - Naš čovek
  • komplet-vojvodjanski-45_Page_08
    R. Čoban: Ne izmišljam toplu vodu
Čador modre boje

Nje više nema – to je bio zvukBranko RadičevićA Kornelije Kovač i Đorđe Balašević to čine...
Full Story >>
Riblja čarda ’’Andrić’’, Sombor PDF Štampa El. pošta
Ocena korisnika: / 6
Ja bih to bolje! -> <- Svaka čast, majstore! 
Napisao mr Mirjana Maksimović, foto: Aleksandra Borđoški Karadžić   

 

’’Živa umetnička slika stoji tu pred nama dok, kao u raju sedimo.’’, zapisao je nedavno Raša Popov u knjizi utisaka. I zaista, dok sedite uz obalu Velikog bačkog kanala, na jednoj od tri kaskadno postavljene terase čarde Andrić u Somboru, imate utisak da ste deo scenografije jednog velikog umetničkog dela koje samo čeka da bude zabeleženo okom kamere ili pak kičicom kakvog poznatog somborskog slikara

 

A sve je počelo skoro sasvim naivno. Naime, pre nešto više od desetak godina porodica Andrić je otvorila jedan od najboljih restorana koji je bio smešten u samom centru Sombora. Međutim, za veoma kratko vreme posao je postao stabilan, sve se nekako uhodalo, pa je gazda- Borislavu Andriću, svima poznatijem po nadimku Buca, ubrzo postalo dosadno. Primetivši da on sam, ali i puno drugih Somboraca često idu u obližnji Bezdan na riblji paprikaš, pomislio je da i njegovom gradu nedostaje jedno ovakvo mesto. Do tada, Somborci su na kanal išli samo leti i to isključivo na Štrand, pored bazena jedino kupalište u ovom gradu.

Istina, osim pecaroša i leti kupača, na kanal niko nije ni išao, jer se tamo ništa nije ni događalo. Dve, tri privatne kuće i to je bilo to. Međutim, dovitljivi gazda Buca se dosetio da bi jedna od tih kuća mogla biti idealno mesto za čardu i ... tako počinje priča. Misleći da će ovo biti mesto koje će raditi samo leti, juna 2003. godine otvorena je čarda ’’Andrić’’ koja je uskoro postala toliko popularna, da je slavom skoro potpuno zasenila do tada veoma posećeni restoran u gradu, te je on ubrzo i prodat.
Na samo 25 km, Velikim bačkim kanalom udaljena od Bezdana i desetak 10 km, kopnenim putem od Apatina, ova čarda svoje goste dočekuje u jednom veoma prijatnom ambijentu. Venci paprike na samom ulazu u dvorište, kotlići iz kojih se širi neodoljivi miris nadaleko čuvenog paprikaša, Pako – zlatni retriver i predivan ambijent vode i čuvenog somborskog zelenila, učiniće da se svih 40 gostiju u sali i onih 80 smeštenih na  tri prema vodi kaskadno postavljene terase, koliki su maksimalni kapaciteti ovog mesta, osete neobično prijatno. Ljubazni domaćin, gostu će uvek prvo preporučiti riblji paprikaš, koji se po specijalnoj recepturi priprema samo na 7-8 čardi koje su smeštene na svega nekih 60 km toka Dunava i to u delu od Baje do Bogojeva. ’’Pod imenom paprikaš’’ – tvrdi gazda Buca – ’’na drugim mestima se nudi nešto što ni blizu nije to’’.
Doselivši se, pre više od trideset godina, još kao dete sa roditeljima iz okoline Prokuplja u Sombor, on sebe doživljava kao pravog Vojvođanina, koji je potpuno prihvatio kulturu, tradiciju i običaje ovdašnjeg stanovništva, te smatra da je kuvati riblji paprikaš sa dodatkom morske ribe koja se ovde nudi pod imenom som, a u stvari je vijetnamska Panga, prava jeres. Pravi, u ovim krajevima poznatiji kao bezdanski paprikaš, se sprema od šarana kao jedine ili osnovne vrste ribe, u zavisnosti od želje gosta, dok se kao dopuna mogu dodati (domaći) som – koji daje masnoću, štuka – koja daje miris divljine ili terpan, koji takođe ima neku svoju specijalnu aromu. ’’Najvažnije je da je riba sveža. Paprikaš ne trpi ribu koja je stajala duže od sat vremena’’ – otkrivaju nam kuvari. Kod Andrića, riba se vadi iz akvarijuma i sprema tek onda kada gost poruči jelo. Za pripremu paprikaša je potrebno nekih 40 minuta, a za to vreme gosti se mogu uz aperitiv, jednostavno opustiti u, iznad svega, prijatnom ambijentu, poigrati sa Pakom – glavnim domaćinom po oceni svih maloletnih gostiju, ili jednostavno provozati čamcem.
Šteta je što Veliki bački kanal nije na celom toku tako čist kao u Somboru. U priobalnom delu, voda je skoro sasvim bistra tako da se jasno može videti čak i korenje vodenih biljaka, dok posebnu čar ovom mestu daju lokvanji kojih ima u izobilju. Čarda ’’Andrić’’ ima i privez za čamce, za one goste koji ovde dolaze vodenim putem. Istina, problem je što je ustava kod Bezdana, poznatija zahvaljujući svom graditelju pod imenom Ajfelova ustava, nije u funkciji, te je zbog toga blokiran izlaz na Dunav, što ovaj deo kanala praktično čini ’’slepom ulicom’’. Veliki bački kanal je kopan ručno još u vreme Marije Terezije, dok je na samoj Ajfelovoj ustavi izvedeno prvo podvodno betoniranje u Evropi. Uspešno izvedena, velika tehnološka inovacija u to vreme, danas predstavlja problem jer je beton oštećen toliko, da zbog toga ustav nije u funkciji. Ovo naravno nije nerešiv problem, ali nekako nikad nije na listi prioriteta. ’’Saniranjem bezdanskog ustava, praktično bi cela Vojvodina bila povezana sa Dunavom, što bi značajno doprinelo i razvoju turizma, jer je Veliki bački kanal celim svojim tokom plovan za brodove širine i do 11 m’’ – mišljenje je preduzimljivog vlasnika čarde. 
Na pitanje da li je receptura tajna, gazda Buca kaže: ’’Recept je krajnje jednostavan i nije nikakva tajna. U vodu se stavi riba, sitno seckani crni luk i so. Kada provri, dodaje se aleva paprika i kuva se još 25-30 minuta. Servira se obavezno uz domaće testo. I to je to. Međutim, paprikaš mora da se kuva na jako visokoj temperaturi, te se zbog toga za loženje koristi meko drvo i to najbolje crvena vrba. Znači, u smislu recepture, ne postoji nikakva tajna. Majstorstvo kuvara je u tome da zna da pogodi vatru.’’
Da je čarda ’’Andrić’’ pravo somborsko kultno mesto, potvrđuje i činjenica da ovde svaki dan na ručak dođe i neko od poznatih ličnosti, bez obzira da li je u pitanju estrada, politika, biznis, kultura, nauka ili neki program humanitarnih aktivnosti koji ovde često dovede i princa i princezu Karađorđević. Na ovakvu konstataciju gazda Buca se samo skromno nasmeši i kaže: ’’Trudili smo se napravimo mesto koje će biti prijatno za boravak. Somborci vole da ga pokažu i to mi je jako drago.’’

 

 

 

Vojvodjanska geografija

  • Ako je verovati jednom ministru (?!) većina nas će još ovaj broj čitati udobno uvaljena u fotelju ili ljuljašku, a nakon toga, krevet, čajevi, maske, briga - grip. Svinjski. Tako je to kad smo ukinuli 29. Novembar, a znalo se šta se tada radi sa svi­njama. U svakom slučaju mir ovih letnjih meseci bliži se kraju. Sreća pa i epidemije imaju svoj kraj. Nadajmo se ne i početak.
    Opširnije...
  •  


    Sećate li se čuvene rečenice „Meni nije važno da li crni čovek svira za belim klavirom ili beli čovek za crnim klavirom, ja samo hoću da slušam muziku i kličnem, bravo maestro“. I možda zato i nije važno da li će Novi Sad biti glavni grad Vojvodine ili neće. I nije važno hoće li statut Vojvodine ikada biti usvojen ako je muzika koju slušamo takva da možemo da uživamo i vičemo „bravo maestro“.

    Opširnije...

  • Bez komentara
    Opširnije...