close

Vojvođanski magazin

Vojvodjanski magazin izlazi jednom mesečno,
1. u mesecu.

Glavni i odgovorni urednik
Goran Karadžić

Pomoćnik urednika
Ilija Tucić

Izvršni urednik
Velimir Kostadinov

Marketing
Biljana Stamenković
e-mail: biljana@vm.rs
061 17 33 575

Redakcija
Tibor Arva, Saša Jovanović, mr Mirjana Maksimović
Milan Trbović, Živan Lazić, Jovan Njegović Drndak
Dragan Batinić, Marina Luković, Sofija Pualić-Špero
Atila Kovač, Srđan Janjušević, Nikola Nikšić
Jelena Jovanović, Dragan Stojanović, Jovana
Zdjelarević, Branka Jajić

 

Stari nameštaj
Draško Ređep

Izdavač
doo Fabrika slova
Petrovaradin
Mažuranićeva 10a
021 500 656
e-mail: redakcija@vm.rs
kontakt: 

Direktor
Aleksandra Borđoški

Distribucija
Press International, Novi Sad

Štampa
Rotografika, Subotica

Magazin info

na sajtu je:

vm_44-komplet_Page_01.jpg

Januarski

Potražite na kioscima

  • komplet-vojvodjanski-45_Page_01
    Jelena Blanuša - Sombor
  • komplet-vojvodjanski-45_Page_22
    Trafiking - Beg iz košmara
  • komplet-vojvodjanski-45_Page_24
    Šta kad istekne rok?
  • komplet-vojvodjanski-45_Page_26
    Mirko Kaldaraš - Rom koji kvari statistiku
  • komplet-vojvodjanski-45_Page_28
    Erdevik - Na tri jezera
  • komplet-vojvodjanski-45_Page_38
    Sterilitet u porastu
  • komplet-vojvodjanski-45_Page_42
    Kovač mačeva - Na stari način
  • komplet-vojvodjanski-45_Page_46
    Brodvej - Naš čovek
  • komplet-vojvodjanski-45_Page_08
    R. Čoban: Ne izmišljam toplu vodu
Čador modre boje

Nje više nema – to je bio zvukBranko RadičevićA Kornelije Kovač i Đorđe Balašević to čine...
Full Story >>
Čipka na uskršnjem jajetu PDF Štampa El. pošta
Ocena korisnika: / 1
Ja bih to bolje! -> <- Svaka čast, majstore! 
Napisao Tekst i fotografije: Tibor Arva   

 

Kada smo za prošli broj „Vojvođanskog magazina“ pripremali reportažu o nadaleko čuvenom graditelju violina, Janu Nemčeku iz Kovačice, nismo mogli, a da ne primetimo lepotu ambijenta u kojem smo boravili, kao i mnoštvo kreativnih detalja koji su sa svih strana „izvirivali“ i nudili svoju priču. Posle mesec dana, vratili smo se u dom Nemčekovih, po ovu drugu priču. Ovaj put da čujemo i ispričamo vam, Evinu priču

 

Eva Nemček je „dobri kućni duh“ doma Nemčekovih. Kada uđete u kuću sa svih strana vas okruži toplina, kreativnost i mašta. Ona naglašava da majstori retko ulaze u njihov dom. Ona sama kreči i uređuje svoj životni prostor. Skoro sve što se da videti od ukrasa u njihovoj kući, napravila je (ili prepravila prema svojim idejama) sama.

Sa raznim tehnikama ručnog rada, Eva se susrela još kao dete, odrastajući u sredini gde su se rukotvorine veoma cenile. U vreme njenog detinjstva, devojke su još uvek same pravile svoju „devojačku spremu“. Najpre je počela da pravi ukrase i figure od testa, gde su njeni vešti prsti uspevali da od tog, naizgled sasvim običnog materijala, izvuku prekrasne oblike i boje, no, postala je nadaleko poznata po ukrašavanju uskršnjih jaja. 
Ona koristi posebnu tehniku koja se zove „madeira“. Ukratko, tehnika se sastoji u tome da se guščije, pačije ili čak nojevo jaje, najpre isprazne, dok ne ostane samo ljuska. Zatim se ta ljuska buši raznim iglama ili alatom, tako da ovakvo jaje dobije strukturu čipke. Ovakvo jaje se može dodatno oslikavati, ali i ne mora. Eva je i ovu tehniku razvijala, ponešto sama, a ponešto uz upoznavanje drugih majstora ove tehnike. Danas, ona osim što buši jaja, koristi i tehniku reljefnih ukrasa sa voskom. Takva je Eva, uvek u želji da nauči i primeni nešto novo. Nemiran i kreativan duh.
Posebno su joj interesantna nojeva jaja, jer su velika i dosta čvrsta, pa omogućavaju i njenom talentu za rezbarenje da se razmahne, te u njima, osim što primenjuje ovu filigransku tehniku, rezbari detalje i daje ornamentima u ljusci  treću dimenziju. Ukrašavanje nojevih jaja ume da potraje i po desetak dana, dok je za „obično“ guščije ili pačije jaje, potrebno od 4 do 10 sati rada, uz puno, puno strpljenja i pažnje, jer rad sa ovako krhkim materijalom ne dozvoljava greške. Malo nestrpljivosti, žurbe, prejak pritisak  ili nepažnja, mogu nepovratno da unište ceo rad.
Eva je radoznala i uvek u potrazi za novim oblicima izražavanja i tehnikama. Dobar deo vremena provede i na internetu u potrazi za novim iskustvima i saznanjima.
Keramikom je počela da se bavi pre pet-šest godina. Oduvek je to interesovalo, ali nikako da se poklopi prilika da nauči. Još u Slovačkoj je obilazila majstore keramičare, sa željom da to nauči, ali tada niko nije imao vremena da Evu, potpunu početnicu, uputi u tajne zanata. Ali, Eva je bila uporna, pa je najzad, već kao baka, upisala kurs keramike u Beogradu. Od tada je keramika njeno pretežno interesovanje, jer je otkrila neke nove svetove i nove mogućnosti za kreativno izražavanje.
Eva je razvila i poseban, prepoznatljiv stil i tematiku. Najviše voli da pravi anđele od keramike. Ima ih mnogo i vrsta i oblika, ženskih, muških, vitkih, ali i onih „popunjenijih“, za svakoga se nađe po neki simpatičan anđelčić – baš za njegovu dušu. I veoma su traženi, tako da smo čak i našu posetu morali da odložimo, jer upravo kad smo se čuli, čitava serija je „otišla“… pa smo morali da sačekamo da nova serija izađe iz peći. Tako da su čitaoci „Vojvođanskog magazina“ među prvima u prilici da vide ove figurice, koje su već sutradan krenule na put ka galerijama u Beogradu i dalje…
Eva se okušala i u klasičnom vezu, slikanju, duborezu, ali i u mnogim drugim kreativnim projektima koji nemaju ime, ali ona je poželela da mnogim običnim, svakodnevnim stvarima da svoj umetnički pečat. Radoznala, ona je već kao baka savladala rad na računaru i danas kaže da ne zna kako bi bez interneta. Svaki dan trudi se da nešto novo uradi i nešto novo nauči.
U porodici Nemčekovih stvara­laš­tvo i kreativnost su cenjeni i prenošeni generacijama. Jan mlađi je poznati graditelj violina u Slovačkoj (po oceni Jana starijeg – čak je prevazišao oca), ćerka Jana voli da slika i šije maštovite modne kreacije, a unuka Martina je od malih nogu „pomoć“ i baki i deki u radionici. Verovatno će se i o novim generacijama Nemčekovih još čuti. Ko odraste u ovakvom okruženju, nešto kreativnosti ne može, a da ga ne „zarazi“.
Ko zna zašto, napuštajući dom Nemčekovih, imali smo utisak da nam i anđeli mašu… i imali smo utisak da ćemo doći opet… jer lepota je kao magnet…

 

Vojvodjanska geografija

  • Ako je verovati jednom ministru (?!) većina nas će još ovaj broj čitati udobno uvaljena u fotelju ili ljuljašku, a nakon toga, krevet, čajevi, maske, briga - grip. Svinjski. Tako je to kad smo ukinuli 29. Novembar, a znalo se šta se tada radi sa svi­njama. U svakom slučaju mir ovih letnjih meseci bliži se kraju. Sreća pa i epidemije imaju svoj kraj. Nadajmo se ne i početak.
    Opširnije...
  •  


    Sećate li se čuvene rečenice „Meni nije važno da li crni čovek svira za belim klavirom ili beli čovek za crnim klavirom, ja samo hoću da slušam muziku i kličnem, bravo maestro“. I možda zato i nije važno da li će Novi Sad biti glavni grad Vojvodine ili neće. I nije važno hoće li statut Vojvodine ikada biti usvojen ako je muzika koju slušamo takva da možemo da uživamo i vičemo „bravo maestro“.

    Opširnije...

  • Bez komentara
    Opširnije...