close

Vojvođanski magazin

Vojvodjanski magazin izlazi jednom mesečno,
1. u mesecu.

Glavni i odgovorni urednik
Goran Karadžić

Pomoćnik urednika
Ilija Tucić

Izvršni urednik
Velimir Kostadinov

Marketing
Biljana Stamenković
e-mail: biljana@vm.rs
061 17 33 575

Redakcija
Tibor Arva, Saša Jovanović, mr Mirjana Maksimović
Milan Trbović, Živan Lazić, Jovan Njegović Drndak
Dragan Batinić, Marina Luković, Sofija Pualić-Špero
Atila Kovač, Srđan Janjušević, Nikola Nikšić
Jelena Jovanović, Dragan Stojanović, Jovana
Zdjelarević, Branka Jajić

 

Stari nameštaj
Draško Ređep

Izdavač
doo Fabrika slova
Petrovaradin
Mažuranićeva 10a
021 500 656
e-mail: redakcija@vm.rs
kontakt: 

Direktor
Aleksandra Borđoški

Distribucija
Press International, Novi Sad

Štampa
Rotografika, Subotica

Magazin info

na sajtu je:

vm_44-komplet_Page_01.jpg

Januarski

Potražite na kioscima

  • komplet-vojvodjanski-45_Page_01
    Jelena Blanuša - Sombor
  • komplet-vojvodjanski-45_Page_22
    Trafiking - Beg iz košmara
  • komplet-vojvodjanski-45_Page_24
    Šta kad istekne rok?
  • komplet-vojvodjanski-45_Page_26
    Mirko Kaldaraš - Rom koji kvari statistiku
  • komplet-vojvodjanski-45_Page_28
    Erdevik - Na tri jezera
  • komplet-vojvodjanski-45_Page_38
    Sterilitet u porastu
  • komplet-vojvodjanski-45_Page_42
    Kovač mačeva - Na stari način
  • komplet-vojvodjanski-45_Page_46
    Brodvej - Naš čovek
  • komplet-vojvodjanski-45_Page_08
    R. Čoban: Ne izmišljam toplu vodu
Čador modre boje

Nje više nema – to je bio zvukBranko RadičevićA Kornelije Kovač i Đorđe Balašević to čine...
Full Story >>
Gradimo Novi Sad PDF Štampa El. pošta
Ocena korisnika: / 3
Ja bih to bolje! -> <- Svaka čast, majstore! 
Napisao Milan Trbović, Foto: Dragutin Savić   

 

Politička karijera Borislava Novakovića ušla je u fazu punoletstva, jer je prošlo već 19 godina od kada se učlanio u Demokratsku stranku. Danas rukovodi najvećim javnim gradskim preduzećem u Novom Sadu i jedan je od onih koji kreira budućnost glavnog grada pokrajine

 

Da li nakon prve godine provedene na funkciji direktora ZIG-a možete da povučete paralelu između iskustva u rukovođenju Novim Sadom i njegovim najvećim i svakako, najznačajnijim preduzećem? Šta je teže, gde je veća odgovornost, gde je veći stres, a gde zadovolj­stvo?
Velik je izazov u jednom momentu biti prvi čovek grada, a posle toga dobar menadžer na čelu Zavoda za izgradnju grada. Ali, zajedničko i za jedno i za drugo mesto je, da svaka velika gradska investicija ispunjava bar tri kriterijuma. Prvi je, da one budu od značaja za ceo Novi Sad, a ne samo za ovaj ili onaj kvart, drugi je da poprave kvalitet življenja, dakle da centralna stvar ne bude koliko smo uradili, nego šta smo uradili, i treća stvar je da pomognu privredni i ekonomski preporod Novog Sada.

Svako ko brine o ovom gradu, bio gradski čelnik ili tehnokrata, mora o ovome voditi računa, a stres i zadovljstvo zavise od toga koliko ostvarimo ono što smo planirali.
Za očekivati je da se svaki direktor ZIG-a po preuzimanju funkcije “baca” na izradu vizije kako bi Grad trebalo da izgleda nakon isteka direktorskog mandata. U vreme kada ste ušli u kancelariju u Stevana Branovačkog, ekonomsku krizu niko nije ni sanjao, ali ona sada opasno, opravdano ili ne, vedri i oblači. Verujete li, da je uprkos takvom činjeničnom stanju moguće realizovati sve planove koje ste sebi zacrtali kao cilj?
Glavni cilj je da  Novi Sad, uprkos krizi i problemima koje ona donosi, nastavi da bude dinamičan grad koji se razvija u skladnu urbanu celinu, atraktivnu za strane i domaće investicije. U tom smislu, nastojaću da službe Zavoda daju svoj puni doprinos kroz investicione poslove u oblasti izgradnje komunalne infrastrukture i na taj način omoguće urbani razvoj grada, ali i kvalitetniji život svih naših sugrađana.
To podrazumeva poboljšanje saobraćajnih rešenja u gradu, nove javne garaže u užem centru, izgradnju obilaznica u cilju lakšeg i efikasnijeg povezivanja sa regionalnim i magistralnim putevima, proširivanje ulaznih pravaca u grad, izgradnju bulevara, uređivanje ulica i trgova, revitalizaciju parkova i očuvanje harmoničnih odnosa između postojećih objekata i celina sa  onima koji će se tek graditi.
Strateški gledano, Novi Sad će se u narednim godinama širiti na sremsku obalu Dunava, na prostor koji je još pre četiri decenije označen kao rezerva za proširenje grada. Skupština grada je u tom smislu donela planove detaljne regulacije za tri prostorne celine na Mišeluku koje su namenjene opšte stambenim zonama, porodičnom stanovanju, parkovskim, sportsko i turističko-rekreativnim sadržajima... Ova lokacija obuhvata blizu 300 hektara koju je u narednom periodu neophodno, pre svega, komunalno opremiti, što je glavna delatnost Zavoda.

U gradskim područjima građevinsko zemljište predstavlja glavni proizvodni resurs koji je po svojim osnovnim svojstvima ograničen i neobnovljiv. Imajući to u vidu, a u cilju efikasnog i racionalnog upravljanja građevinskim zemljištem, izuzetno mi je drago što smo za svega dva meseca postigli dogovor sa JP Železnice Srbije, o izmeštanju ranžirne stanice, čime je rešen problem koji je decenijama opterećivao grad. Time smo  oslobodili trasu za izgradnju druge faze Subotičkog bulevara, ali u isto vreme i  pribavili značajno građevinsko zemljište za izgradnju poslovno-stambenih objekata. Pored toga, pregovara se i sa Vojskom Srbije koja raspolaže sa nekoliko atraktivnih lokacija, a uspešnim rešavanjem imovinsko-pravnih odnosa u vezi sa vojnom imovinom, grad bi pribavio na upravljanje novo građevinsko zemljište. Naš glavni cilj u narednom periodu je obezbeđivanje novih lokacija i stvaranje uslova za izgradnju objekata za proizvodnju, industriju i tehnološke parkove.
Da zaključim - Novi Sad je grad koji ima 400.000 stanovnika, kažemo da smo gravitaciona tačka za celu Vojvodinu, kažemo da je platežna moć Novosađana nešto viša nego u ostalim delovima zemlje. Kažemo da je poreska struktura u Novom Sadu takva, da garantuje dugoročno investiranje i kada dobijete sinergiju od 400.000 ljudi, od kojih mnogi primaju, uredne i dobre plate, grada u kome postoji poreska kultura i poreska disciplina, onda dobijete investitora koji ima smisla da uloži u vaš grad, jer može da planira svoje aktivnosti. Nema amplituda,  dakle Novi Sad je stabilan grad za sve investitore.
Jedan od nesumnjivo najvećih problema sa kojima se svakodnevno suočavaju Novosađani je – gužva u saobraćaju. Počeli su radovi na izgradnji Somborskog bulevara, najavili ste drugu fazu izgradnje Subotičkog bulevara. Koliko ovakvi poduhvati umanjuju muke građana?

 

 Pre mene je postojao stereotip gradonačelnika, kao čoveka sa sedom kosom koji je ostvario svoje životne ambicije i onda, pred kraj profesionalne karijere, gradu stavlja na raspolaganje svoje iskustvo i znanje. Kada sam prihvatio da budem gradonačelnik imao sam bojazan da bi ljudi mogli da dožive neodmerenim i pretecioznim da jedan tridesetsedmogodišnjak prihvati ulogu prvog čoveka gradske administracije.
Siguran sam da je ono što je obeležilo moj mandat svakako nov način komunikacije sa sugrađanima i lokalnim medijima. Novosađani mogu da prepoznaju „moj rukopis“ u načinu kako se obraćam, prezentujem urađeno ili rešavam probleme.      

Saobraćajna studija koju je izradio Univerzitet u Novom Sadu ukazuje na neophodnost izgradnje bar još dva mosta u Novom Sadu. Most preko starih stubova nekadašnjeg mosta Franca Jozefa je i dalje prioritet, jer je on rešenje za ključni gradski problem – gužve u saobraćaju. Taj se problem ne može rešavati u centru, već upravo deregulacijom saobraćaja na samim prilazima, koji su još na ulazu u grad.
Ovaj problem se može rešiti i izgradnjom dva bulevara, Somborskog i Subotičkog.
Naime, Somborskim bulevarom, dužine 1842 metra,  zapadni deo grada biće povezan sa Limanima i činiće deo južnog gradskog tranzita. U praksi  ćemo dobiti bulevar sa dve  saobraćajne trake u oba smera, biciklističke i pešačke staze, kao i parkinge i semafore postavljenje na raskrsnicama sa Futoškim putem i Vršačkom ulicom, koji polazi od Bulevara Kneza Miloša, kod GSP-a, prelazi preko Futoškog puta, prolazi kroz Telep i dolazi do raskrsnice sa ulicom Cara Dušana  i Subotičkim bulevarom. Time ćemo rasteretiti saobraćaj iz pravca Bačke Palanke barem za oko trideset posto. Ujedno, ovaj potez bi trebao da rastereti trasu Futoška – Jevrejska – Bulevar Mihajla Pupina, koja je najopterećenija u gradu.
I napokon, Subotički bulevar između dva dela grada, Detelinare i Novog naselja, koji su vrlo važni. Od momenta kada uradimo Subotički bulevar, možemo očekivati ne samo rasterećenje saobraćaja, ne samo komfornije komuniciranje u Novom Sadu, i bezbednije, što je takođe važno, nego možemo očekivati i privredni preporod onih delova grada između kojih prolaze ti bulevari.
Oba bulevara planiramo, inače, da završimo  do 1. novembra ove godine.
Osim novih bulevara, saobraćajna gužva se može smanjiti i izgradnjom novih javnih garaža u užem centru grada. Uspeli smo ove godine da završimo međunarodni javni arhitektonsko - urbanistički konkurs za idejno rešenje Trga Republike sa Ribljom pijacom, gde je predviđena podzemna garaža. Nastavljamo da pripremamo tehničku dokumentaciju, kako bi što pre ušli u ovu investiciju i na terenu.
Kad pominjemo saobraćajnice, teško je zaobići pitanje izgradnje mostova koji su odavno ucrtani u planove kao integralni deo rešenja problema saobraćaja u gradu.  Koliko smo blizu, ili pak daleko, od davnašnje vizije da je Novom Sadu potrebno najmanje šest mostova?
Generalnim urbanističkim planom Grada Novog Sada do 2021.godine predviđeno je postojanje šest mostova. Koliko će brzo planovi biti realizovani, zavisi od obezbeđenja sredstava  i prioriteta koje će odrediti Grad. 
Krajem avgusta trebalo bi da bude završeno idejno rešenje za izgradnju mosta na stubovima mosta Franca Jozefa. Imajući u vidu ekonomsku krizu, da li je realno očekivati da se pređe na narednu fazu i da se, na koncu konca, ostvari obećanje koje ste dali da će preko prvog novog mosta nakon 1981. saobraćaj krenuti 2012. godine?
Izabrani ponuđač firma «Ponting» iz Maribora, dobila je  rok od samo 220 dana, odnosno do 29. avgusta, da dostavi potrebne projekte.  Iako smo planirali da već u septembru raspišemo međunarodni konkurs za izradu glavnog projekta i izvođača radova, zbog ekonomske krize, došlo je do odlaganja početka izgradnje mosta. Bez obzira na sve probleme, od izgradnje tog mosta nećemo odustati.             
Iz kojih izvora bi se finansirala izgradnja mosta? Ostaje li i dalje u igri isključivo oslanjanje na gradski budžet?
U očekivanju znatno efikasnije i uspešnije saradnje sa Fondom za kapitalna ulaganja Vojvodine nego što je to bilo do sada, stručne službe Zavoda za izgradnju grada intenzivno pripremaju projektno-tehničku dokumentaciju u cilju aplikacije novih infrastukturnih projekata, među kojima je i izgradnja mosta. Planirani razvoj komunalne infrastukture, pogotovo kapitalnih objekata, nije moguće realizovati bez pomoći tog Fonda, te NIP-a, Evropske agencije za infrastrukturu... što sa druge strane podrazumeva pripremljene projekte, organizacionu, stručnu i kadrovsku opremljenost Zavoda za prihvatanje novih izazova i primenu evropskih standarda u okviru realizacije investicionih poduhvata.  U cilju realizacije kapitalnih objekata, kao što su na primer izgradnja mosta ili centralnog gradskog prečistača, svakako ćemo se obratiti za pomoć Republici, Pokrajini i nekim evropskim fondovima. Vrednost ovih kapitalnih objekata izuzetno je velika i prevazilazi mogućnosti finansiranja samo iz budžeta Grada, pogotovo sada u uslovima svetske ekonomske krize.
Kada se može očekivati početak izgradnje novog Žeželjevog mosta?
U okviru realizacije železničkog Koridora 10, predviđena je izgradnja drumsko-železničkog mosta u Novom Sadu. Izrada projektne dokumentacije poverena je 2007. godine italijanskoj firmi Italfer, a sredstva je obezbedila Evropska agencija za rekonstrukciju. Kompanija Italfer ugovorom se obavezala da do kraja godine isporuči i tendersku dokumentaciju za izgradnju mosta, nakon čeka bi se pristupilo raspisivanju tendera za izgradnju mosta.
Za izgradnju novog drumsko-železničkog mosta Pokrajina će izdvojiti 20 miliona evra, Grad Novi Sad 10 miliona, a Evropska komisija još 30 miliona evra, jer se procenjuje da je potrebno ukupno oko 60 miliona evra. Za izradu glavnog projekta već su obezbeđena  2 miliona evra.
Novo idejno rešenje budućeg Žeželjevog mosta podrazumeva da most bude četiri metra širi i da ima dva železnička koloseka, dve drumske trake i dve pešačke staze. Prethodni plan je predviđao jednu traku za vozove,  dve za automobile i samo jednu pešačku. Novi drumsko-železnički most na Dunavu u Novom Sadu biće dugačak oko 470 metara i širok oko 30 metara, a izgledom će podsećati na stari most.
Očekuje nas donošenje zakona o uređenju prostora i izgradnji, koji pored ostalog predviđa legalizaciju nelegalno izgrađenih objekata. Koji je broj takvih objekata u Novom Sadu? U kojim delovima grada ih je najviše? Da li u Novom Sadu i dalje niču objekti bez građevinske dozvole?
U Novom Sadu je podneto preko 23.000 prijava za legalizaciju bespravno sagrađenih objekata. Veruje se da je broj ovakvih objekata znatno veći i da iznosi oko 30.000. Većina se nalazi po obodima grada - u Adicama, Malom Beogradu, Velikom ritu, Veterniku, Sajlovu...

 Rođen 21. oktobra 1964. godine u Novom Sadu. Osnovnu školu završio u Futogu, a srednju pravnu u Bačkoj Palanci. Diplomirao na katedri za sociologiju Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Radio kao asistent na predmetu  opšta sociologija i sociologija religije na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu na Katedri za sociologiju.  
Član je Demokratske stranke od 1990. godine. Obavljao je funkcije portparola, potpredsednika i predsednika Gradskog odbora stranke. Biran je za gradskog odbornika 1992, 1996, i 2000. godine, a u septembru 1999. izabran je za potpredsednika Skupštine grada. U periodu od 2000. do 2004. godine bio je predsednik Skupštine grada Novog Sada.
Na izborima 2000. godine izabran je za poslanika u pokrajinskoj i republičkoj Skupštini.
Nakon izbora 2004. godine obavlja poslove potpredsednika Skupštine AP Vojvodine.
Od 16. juna 2008. godine je  direktor JP Zavod za izgradnju grada Novi Sad.

S obzirom na to da su sve novine i izmene u odredbama novog zakona usmerene ka stvaranju uslova da se proces legalizacije završi u naredne dve godine, apelujemo, još jednom, na sve vlasnike bespravno izgrađenih objekata da iskoriste ovaj momenat, prijave i okončaju legalizaciju svojih objekata i „budu svoji na svome, legalno“.
Da li i dalje u našem gradu  niču takvi objekti, to je pitanje  za Građevinsku inspekciju, ali je činjenica da se sa ovim problemom suočavamo i danas, jer prošli zakon iz 2003. godine nije doneo očekivane rezultate. Od novog zakona o uređenju prostora i izgradnji očekujemo ne samo stvaranje uslova za bržu, jednostavniju, pa i pravedniju legalizaciju, već i uopšte, stvaranje boljeg i atraktivnijeg poslovnog ambijenta za buduće investitore.
Pojedini delovi Novog Sada dobili su potpuno novu fizionimiju usled hiperizgradnje više­sprat­nica. Sve je više zgrada, a sve manje parkova, dečijih igrališta, parking prostora… Šta po tom pitanju možete da preduzmete?
Vreme hiperizgradnje višespratnica završeno je još pre nekoliko godina. Čitavi delovi grada potpuno su promenili svoj izgled, a u skladu sa tada izraženim  zahtevima tržišta nikao je veliki broj višespratnica, stambenih i poslovnih objekata. Ambijenti svakodnevnog života u nekim naseljima, kao što je npr. Detelinara, potpuno su izmenjeni i, za početak, nametnula se potreba izgradnje odgovarajuće  komunalne infrastrukture koja treba da prati izmenjene uslove stanovanja. To naravno nije dovoljno, jer je potrebno još urediti javne površine i oplemeniti ih određenim sadržajima, kako bi se stvorili uslovi da se i u tim delovima grada lepo, zdravo i udobno živi.
Ove godine izdvojeno je značajno više sredstava za obnovu i izgradnju dečijih igrališta i sportskih terena, kao i uređivanje školskih dvorišta. Nedopustivo je da u našem gradu nedostaju male urbane celine oplemenjene sadržajima koji čine kvalitetnijim život naših najmlađih, ali i  najstarijih sugrađana. Do sada smo uredili dvorišta osnovnih škola Petefi Šandor i Miloš Crnjanski, dok je parternim uređenjem dvorišta škole „Dr Milan Petrović“ dobijen svojevrstan poligon adekvatan za izvođenje nastave prilagođene deci sa posebnim potrebama. Rekonstruisali smo takođe, sportske terene na 8 lokacija, a slede radovi u Rumenki, Veterniku...i na još 4 mesta u gradu. U toku su radovi na  sanaciji i proširenju dečijeg igrališta u Limanskom parku, koji do kraja godine treba da dobije i prvi teren za skejtbord u Novom Sadu. Rekonstrukcija dečijih igrališta nastaviće se na još pet lokacija i to u Ulici Koče Kolarova, Franje Štefanovića, na Beogradskom keju, u Turgenjevoj i između Bulevara Oslobođenja i Ulice Dimitrija Avramovića. Namera nam je, da na mnogim mestima, gde su ovakvi sadržaji nedostajali, do kraja godine izgradimo iste.
Rukovodili ste Izvršnim komitetom Evropskog juniorskog prvenstva u atletici u Novom Sadu, zahvaljujući čemu su posle, reklo bi se  i previše vremena, konačno rekontruisani pojedini sportski objekti, pre svega stadion “Karađorđe” i Đačko igralište. Da li će izgradnja novih ili makar rekonstrukcija postojećih sportskih objekata, ponovo morati da sačeka da grad bude domaćin nekom velikom sportskom događaju?
Upravo sam se vratio sa Stadiona, gde su stigli prvi takmičari.  Sve je spremno, ispunjeni su svi uslovi koje je za održavanje atletskog juniorskog prvenstva pred nas postavila Evropska atletska federacija i jako sam ponosan zbog toga. Time smo ispunili obećanje dato pre godinu dana da se Novi Sad, kao domaćin ovog značajnog takmičenja, neće obrukati. Svi radovi na rekonstrukciji stadiona „Karađorđe“ i uređenja kompleksa Đačkog igrališta, čija je ukupna vrednost 393 miliona dinara,  završeni su na vreme.

 U periodu kada sam bio posvećen fakultetu pratio me je nadimak Bora PEKT. To je skraćenica – Pro et contra (Za i protiv). Tako se zvala univerzitetska tribina na koju sam jako ponosan. Jednostavno, u to vreme Filozofski fakultet je bio mesto okupljanja. Svaki dan mogli ste da svratite u čuvenu „osmicu“, pročitate književni časopis „To jest“,  odgledate pozorišne predstave i bioskopske projekcije, uvek se nešto dešavalo... To vreme, kada smo studirali, u periodu od 1984. do 1988. godine, bilo je vreme velike duhovne turbulencije. Tada sam, inače, bio i student prodekan, uređivao sam rubriku Društvo u studenskom listu „Gaudeamus“, potom u  „Indeksu“, i vodio studensktu tribinu PEKT koja je u tom momentu bila najliberalnija tribina u gradu. Često sam zbog tribina, koje su bile liberalne i po temama koje su tretirale i po gostima, trpeo kritiku i pritisak od tadašnjih partijskih struktura. Pogotovo posle jedne tribine, koja je bila naslovljena „Religija i nauka“, u kojoj su učestvovala naša dva najbolja sociologa religije dr Esad Ćimić i dr Đuro Šušnjić, a treći gost je bio, tada mladi doktor teologije, Irinej Bulović. To je bilo prvi put posle rata da je teolog držao predavanje na Univerzitetu. Posedujem zavidnu arhivu sa ovih tribina i većina tekstova je aktuelna i danas. Nosim se mišlju da ih ponovo, ali u pisanoj formi, treba predstaviti javnosti.      
Na indirektan način,  to je bio početak mog bavljenja politikom. Moj prvi politički  angažman bio je u Udruženju za jugoslovensku demokratsku inicijativu (UJDI), da bih član DS postao 1990. godine.

Naravno, spreman je ceo Novi Sad da prihvati učesnike i goste prvenstva, da ih upoznamo sa specifičnostima našeg grada, što će opet uticati na priliv, tako značajnih sredstava. Ako ovo prvenstvo bude poslužilo za upoznavanje grada, svim gostima iz Evrope, i ako se oni sa svojim prijateljima vrate u naše hotele, muzeje, galerije, Štrand i našu Petrovaradinsku tvrđavu, onda smo uspeli da promovišemo Novi Sad, ne samo kao dobrog organizatora sportskog događaja, već i kao pravi evropski grad u koji se uvek vraća.      
Ne zaboravite da je u pitanju juniorsko prvenstvo Evrope. Znači, dolaze nam mladi sportisti, neki od njih će na narednim Olimpijskim igrama u London 2012. godine, ispred svog imena dodati i titulu olimpijskog pobednika. Mislim da ne postoji bolja promocija za grad Novi Sad i našu zemlju od toga da kažemo da je neko od olimpijskih pobednika svoje pobedničke norme i prve veće rezultate vezao baš za naš stadion „Karađorđe“. U tom smislu, mi nismo samo izgradili i rekonstruisali sportske objekte i atletska borilišta, već smo počeli da gradimo sportsku budućnost.
Dalje, ako su jedna Monika Seleš i Vujadin Boškov, godinama bili inspiracija mladim novosadskim sportistima, onda ne treba ni sumnjati da će mlade atletske snage Novog Sada naći inspiraciju baš u tim novim imenima, koje ćemo upoznati baš na ovom takmičenju i čiji će skokovi na novim zaletištima možda predstavljati skokove ka olimpijskim medaljama.
Raduje me činjenica da je Novi Sad još jednom prepoznat kao dobar izbor za organizatora značajne sportske manifestacije, koja će doprineti dobrom utisku o gradu domaćinu i naše zemlje u svetu, ali će svakako pozitivno uticati i na razvoj atletike kao bazičnog sporta koji je potpuno neopravdano zapostavljen u našoj sredini.
A Zavod nastavlja da radi, spremamo master plan za uređenje Stadiona „Karađorđe“, ako ne za nova prvenstva, onda za mlade novosadske atletske i fudbalske talente.

 

Vojvodjanska geografija

  • Ako je verovati jednom ministru (?!) većina nas će još ovaj broj čitati udobno uvaljena u fotelju ili ljuljašku, a nakon toga, krevet, čajevi, maske, briga - grip. Svinjski. Tako je to kad smo ukinuli 29. Novembar, a znalo se šta se tada radi sa svi­njama. U svakom slučaju mir ovih letnjih meseci bliži se kraju. Sreća pa i epidemije imaju svoj kraj. Nadajmo se ne i početak.
    Opširnije...
  •  


    Sećate li se čuvene rečenice „Meni nije važno da li crni čovek svira za belim klavirom ili beli čovek za crnim klavirom, ja samo hoću da slušam muziku i kličnem, bravo maestro“. I možda zato i nije važno da li će Novi Sad biti glavni grad Vojvodine ili neće. I nije važno hoće li statut Vojvodine ikada biti usvojen ako je muzika koju slušamo takva da možemo da uživamo i vičemo „bravo maestro“.

    Opširnije...

  • Bez komentara
    Opširnije...