Broj 22. - tekstovi
|
Napisao Tekst i fotografije: Tibor Arva
|
|
Mnogi tvrde da je uspeo da razmrsi i razjasni klupko emocija, koje nas često zbunjuju, i da nam podari jasnu i preglednu mapu zabluda koje gajimo kada se zaljubljujemo. Čest je gost TV emisija koje se odnose na ljubav i vaspitanje, čitani kolumnista ”Politike” koji je ovih dana uzburkao javnost protiveći se zakonima koji zabranjuju fizičko kažnjavanje dece Rođeni ste u Beogradu, živite i radite u Novom Sadu i Ljubljani. Gde su sličnosti, a gde razlike između ta tri mentaliteta? Novi Sad mi je iz perspektive Beograda izgledao uvek kao pomalo čarobno mesto sa prelepim ženama i kulturnim ljudima. Kada je Beograd postao malo prevelik i konfuzan, došao sam u Novi Sad, jer me je podsećao na Beograd iz mog detinjstva. Tada sam mislio da je to odlično mesto da se neko skrasi, osnuje porodicu. U Ljubljanu sam počeo da odlazim, jer su me tamo zvali smatrajući da im je moje znanje korisno. Slovenci su me potpuno prihvatili, iako ja tamo uporno govorim srpski. Čak sam tamo postao neka vrsta javne ličnosti. Važno je da kažem da tamo nikada nisam imao ni jednu neprijatnu situaciju sve ove godine, što je svakako dokaz civiliziranosti i tolerantnosti te kulture. I sada sam neka vrsta mesečnog nomada, jer sam zavoleo Ljubljanu i Sloveniju. I dalje sam na različite načine vezan za Beograd, tako da sam često na putu između ovih gradova. To je nekada pomalo šizofrena situacija, ali mi za sada dobro ide. |
|
Opširnije...
|
|
|
Napisao Lea Labudović, Foto: Dušan Bartolović, iStockphoto
|
|
U okviru projekta „Revolution” novo rukovodstvo „Aerokluba Novi Sad” planira razvoj turizma, razvoj ekstremnih sportova, obnovu flote, savremenu obuku padobranaca i rekonstrukciju postojećeg aerodroma koji će konačno dobiti i putnički deo. Malo li je? Praznična atmosfera, sneg do kolena, a ispod jelke brdo poklona. Podneta kandidatura za članstvo u Evropskoj Uniji, ukinute vize, a kod nas u Vojvodini proglašen novi statut. Deda Mraz je ove godine bio više nego velikodušan. Valjda zato što smo bili dobri. Možda bismo mogli da poželimo više? Uostalom, vojvođanski je želeti više. Na primer, zašto ne bi na ovoj ravnici nikao aerodrom? Osim što dobro zvuči i što bi mnogima bilo znatno lakše da ne moraju preko Save ili Dunava do aerodroma, ima i mnoštvo drugih razloga da polećemo upravo sa vojvođanskog tla. |
|
Opširnije...
|
|
Napisao IlijaTucić, Foto: Aleksandra Borđoški
|
|
Selo u kojem su silne kolonizacije došle i prošle, a ostale samo lale. Još da se bolje gazdovalo, gde bi im bio kraj. I ovako kako jeste, hvale se svojom istorijom, dobrim putevima i školovanim ljudima. Bašaid ima više profesora i doktora nauka nego neka oveća varoš Što dalje skitam i pričam o Vojvodini, zaključujem da se o jedno ime neprestano spotičem – Marija Terezija. Kako je moguće da su nam u školama tako malo pričali o njoj? Carica koja je imala 16 dece (od kojih je sin Josif nasledio, a recimo, ćerka, Marija Antoaneta, završila na giljotini kao žena francuskog kralja Luja XVI), koja je prekinula iskorištavanje kmetova, uvela obavezno školsko obrazovanje za decu od šest do 14 godina, podsticala razvoj privrede umesto prostog seoskog kulučenja ... |
|
Opširnije...
|
|
Šta je to pojesti bicikl? |
|
|
|
|
Napisao Sofija Pualić-Špero, Foto: Robert Ambruš
|
|
Ovo je priča o čoveku koji je u svom životu pojeo oko 25.000 sijalica, 6.000 gramofonskih ploča, 2.500 tanjira, 9.000 limenki konzervi, oko 15.000 viljušaka i kašika, te oko 30-ak kilograma eksera. Žilete je gutao punom šakom i njihov broj se zaista ne zna… Grešite ako mislite da to nije moguće. Evo i kako Apatinac Branko Crnogorac Kareli, danas već blizu svoje osamdesete godine, bio je zasigurno medicinski fenomen stare Jugoslavije. Jeo je sve što mu je dolazilo pod zube: kašike, viljuške, tanjire, spajalice, sijalice, a jednom je, za opkladu pojeo i čitav bicikl „Partizan”. Njegov želudac jedino zlato nije vario. U seriji Želimira Žilnika „Vruće plate” glumio je samog sebe. |
|
Opširnije...
|
|
Napisao Borivoj Mirosavljević, Foto: Ana Panić
|
|
Umesto četkice i štafelaja, lideri u svetu slikarstva sve češće posežu za kamerom opskurom i digitalnim fotografskim kamerama
„Treće oko” talentovane Ane Panić registruje zanimljive životne situacije i u vidu areaktivnih likovnih ostvarenja servira ih radoznalim ljubiteljima fotografskih ostvarenja na likovnim izložbama u zemlji i inostranstvu. Revolucionarna ekspanzija digitalne fotografije na svetskom tržištu potvrđuje da je slika postala nezamenjiva kao nejefikasniji medij za komunikaciju među ljudima. Zato je i razumljivo veliko interesovanje mladih za raznovrsno atraktivo stvaralaštvo u nesagledivom domenu prisustva i aktivnog uticaja fotografije. |
|
Opširnije...
|
|
|
|
|
<< Start < Prethodni 1 2 Sledeći > Kraj >>
|
|
Strana 1 od 2 |