|
U okviru projekta „Revolution” novo rukovodstvo „Aerokluba Novi Sad” planira razvoj turizma, razvoj ekstremnih sportova, obnovu flote, savremenu obuku padobranaca i rekonstrukciju postojećeg aerodroma koji će konačno dobiti i putnički deo. Malo li je? Praznična atmosfera, sneg do kolena, a ispod jelke brdo poklona. Podneta kandidatura za članstvo u Evropskoj Uniji, ukinute vize, a kod nas u Vojvodini proglašen novi statut. Deda Mraz je ove godine bio više nego velikodušan. Valjda zato što smo bili dobri. Možda bismo mogli da poželimo više? Uostalom, vojvođanski je želeti više. Na primer, zašto ne bi na ovoj ravnici nikao aerodrom? Osim što dobro zvuči i što bi mnogima bilo znatno lakše da ne moraju preko Save ili Dunava do aerodroma, ima i mnoštvo drugih razloga da polećemo upravo sa vojvođanskog tla.
Priča počinje u naselju Čenej, nadomak Novog Sada, gde oko 2000 stanovnika živi mahom na salašima. Malo mesto, a kuju se veliki planovi. Tu se nalazi sportski aerodrom u vlasništvu Aerokluba „Novi Sad”. Ova organizacija ima tradiciju dugu preko 85 godina u sprovođenju i negovanju vazduhoplovnog sporta, kao i u obuci pilota i padobranaca. Više decenija unazad bavi se uslugama u zaštiti i prehrani poljoprivrednih kultura, a obavlja i zdravstvenu zaštitu uništavanjem dosadnih komaraca. Prošle godine je ovde održano Padobransko prvenstvo Srbije, a članovi kluba su prvaci države u jedriličarstvu i vicešampioni u kategoriji skokova „4FS”. Ekstremni sportovi su veoma atraktivni svuda u svetu i ovakva vrsta turizma bi mogla da postane naš brend. Novo rukovodstvo aerokluba želi više i veruje da može još bolje. - Od devedesetih se ovde nije ništa ulagalo, a ovo je veoma skup sport. Klubovi su uglavnom funkcionisali tako što ih je donirala vojska. Mogu da kažem da se skoro 99 odsto aerodroma u zemlji gasi, a mi doživljavamo revoluciju – kaže predsednik Upravnog odbora aerokluba, Goran Ranković. Upravo zbog toga se i projekat poslovnog preokreta kluba zove „Revolution”. Zvuči možda pompezno, ali i obećavajuće. Planova u okviru ovog projekta ima mnogo, a vezani su kako za rekonstrukciju aerodroma, tako i za nove aktivnosti na istom. Prema Rankovićevim rečima neophodno je izvršiti obnovu flote. Jedan od aviona koji se priželjkuju je Cesna 206 i sa njim će, izgleda, biti spremni da pozovu i strane padobrance. Dva padobranca idu krajem marta na posebnu instruktorsku obuku na Floridu. Tako ćemo dobiti međunarodno priznate instruktore, koji će jedini na ovim prostorima moći to znanje da prenose. Pored svega ovoga, na Čeneju će biti dobrog provoda i prilike da se dožive sve one stvari od kojih zastaje dah. Pridev „čenejski” će dobiti sasvim novo značenje. Planiraju se manifestacije sa atraktivnim skokovima, otvaranje međunarodne drop zone za padobrance i međunarodna prvenstva. Posetioci će imati priliku da časte sebe razgledanjem grada i okoline avionom ili takozvanim tandem skokom sa profesionalnim padobrancem, dok pored njih skače kamerman. Na kraju, hrabri posetilac pored porasta adrenalina, dobija i snimak kako iskače iz aviona. Ovo je 21. vek i nema više „lovačkih priča”, ovakve i slične uspomene se dokumentuju. Nakon svih uzbuđenja okrepljenje će se moći naći u VIP restoranu. Upravo ovaj restoran će se nalaziti između sportskog dela aerodroma i onog za potrebe putnika. Prostorno će ih razdvajati, ali i povezivati mnogim koncertima i žurkama koje su u planu. No, pre nego što slete strani padobranci ili prvi Vojvođani polete u svet, neophodno je izgraditi čvrstu pistu. To će pretvoriti postojeći aerodrom u aerodrom za obavljanje sportskih aktivnosti i aerodrom za javni vazdušni saobraćaj C kategorije. Ova kategorija znači i mogućnost da se iz Novog Sada stigne u London za 2 sata. Prema rečima direktora aerokluba, Stanislava Novakovića, početak radova se očekuje ove godine, a prvi putnički avioni će poleteti sledeće. - Kad jednom krenemo sa radovima, onda više povratka nema. Novi logo kluba upućuje na budućnost koja je izražena kroz sliku mlaznog, putničkog aviona – kaže Novaković. On navodi da novosadski aerodrom treba da bude aerodrom od pokrajinskog značaja i da će imati jako veliku ekonomsku isplativost. Vojvođani neće morati dugo da putuju do aviona. Skoro polovina stanovnika će se naći na 50 km od aerodroma, a praktično nijedna opština neće biti na većoj udaljenosti od 100 km. Podaci direktora aerokluba svedoče o tome da oko 40 odsto Jatovog saobraćaja čine upravo vojvođanski putnici i on ističe da je tako, zato što je standard stanovništva ovde mnogo veći i razvijena je svest kod ljudi da koriste vazduhoplovni saobraćaj za svoje potrebe. Razloga da nikne novosadski aerodrom ima još dosta. Među njima je i činjenica da se Novi Sad nalazi na koridoru 10, te mu to daje veliku prednost u odnosu na ostale lokacije u pokrajini. Takođe, mnoge vrhunske sportske ekipe sa ovog područja lakše će stizati na takmičenja u inostranstvu, a stranci brže uspevati da uživaju u svim lepotama grada i pokrajine. - Novosadski aerodrom neće biti konkurencija beogradskom, samo će se njihove usluge donekle poklapati, ali to ima svoju veliku opravdanost – objašnjava Novaković. Opravdanje da se sleće nadomak Novog Sada se nalazi i u brojnim kulturnim manifestacijama i festivalima koji se organizuju u gradu, sajamskim priredbama, kongresima, a tu je naravno i međunarodni festival „Exit”. - Novi Sad kao drugi grad u Srbiji mora da ima svoj aerodrom. Mi pravimo osnovnu saobraćajnu komunikacionu tačku, a bez aerodroma retko da baš neki grad može da se razvija. To je kao da kažeš da nemaš fiksni telefon – dodaje Novaković. Rekonstruisani aerodrom će biti regionalnog karaktera. Ipak, osim mogućnosti da se ode u Pulu na more, avionom, poseti prijatelj ili održi sastanak u bilo kojoj državi članici stare Jugoslavije, leteće se i za Mađarsku, Rumuniju, Slovačku, Češku, Austriju, Italiju, Nemačku, ali i Veliku Britaniju. Direktor aerokluba je u svojim dosadašnjim neformalnim razgovorima došao do saznanja da su mnogi inostrani avioprevoznici zainteresovani da sleću upravo u Vojvodini. Mnoge čaršijske priče o putničkom aerodromu na Čeneju sadrže neistine. Među njima je najviše onih da će poletati samo avioni za 40 do 60 putnika. Uprava aerokluba ističe da je projektovano opterećenje za avion „Boing 737” koji prevozi i do 210 putnika. Ipak, najviše letova će biti u takozvanim „seventisterima” (sa 70 putničkih mesta) koji će povezivati Vojvodinu sa regionom. Internet stranica kluba je redizajnirana iz želje da se što više populariše vazduhoplovstvo, vazduhoplovni sport i aktivnosti. Posebno interesantno za buduće putnike biće mogućnost onlajn kupovine karata (putem interneta) koja je ostvarena u saradnji sa turističkom agencijom „Kompas”. - Planiramo da svima pružimo jednostavan, brz i lak način da otputuju do željenog cilja. Samo kliknete na destinaciju, servis vam potvrdi, pita kojom karticom plaćate, to sve otkuckate, platite i to je to. Ovo će važiti za letove na sve destinacije i letove svih kompanija koje se budu našle na sajtu. To je prva ponuda takve vrste na web stranici jednog aero kluba – objašnjava direktor. Sa dobijanjem statusa aerodroma za javni saobraćaj, prve usluge koje će biti pružane odnosiće se na poslovnu avijaciju i aviotaxi. Nakon što poslovni ljudi osete čari novog aerodroma, tu priliku će dobiti i svi ostali zainteresovani za avio prevoz. Ovako veliki projekti nikad ne prolaze bez pitanja ko će da „odreši kesu” i ko će „lupiti pečat”. Prema Novakovićevim rečima, investitor rekonstrukcije neće biti grad. Gradska preduzeća će raditi logističke i operativne stvari, ali grad Novi Sad neće imati upravljačku ulogu, kao što ni Beograd nema u upravljanju beogradskim aerodromom. Za izradnju projekta je angažovan Centar za puteve Vojvodine, a glavni investitor će biti Društvo sa ograničenom odgovornošću „Aerokomerc” koje je osnovano od strane „Aerokluba Novi Sad”. Pre početka svih radova neophodno je prikupiti potrebnu dokumentaciju, koja se čini da je bila najveći problem u prethodnim nastojanjima da Vojvodina dobije svoj aerodrom. - Sve je skoro već prikupljeno. Sad mora da se pravno - tehnički radiguje, da prođe još neke instance i da se kao takav podnese Direktoratu civilnog vazduhoplovstva Republike Srbije u Beogradu. On odobrava i daje dozvolu za rad novosadskog aerodroma. Moramo da obavimo razgovore i sa Agencijom za kontrolu letenja, koja mora da instalira aerodromsku kontrolu letenja. U mojoj nadležnosti će biti pružanje aerodromskih usluga, a samo regulisanje vazdušnog saobraćaja pripada agenciji za kontrolu letenja – završava Novaković. Dok se ideje sa Čeneja polako krčkaju u loncu, narodu ostaje samo da se nada i čeka. Ovo plodno tle je uvek imalo šta da pruži svetu. Izgleda da je došao trenutak kada će svet postati bliži. Lepo bi bilo da Vojvođanima sledeće godine u ovo praznično vreme jedina briga bude kako će aerodrom stati u čarapu

|