| Prva međunarodna rečna stanica - Raj za 200 jahti |
|
|
|
| Napisao S. Pualić-Špero |
![]() U ponoć, stariji bračni par pozvao je sa svoje jahte u pomoć. Mišika Molnar, seo je u čamac i iz Apatinske marine, krenuo da traži jahtu prema mađarskoj granici. Kružio je, zavirivao, a onda je izgubljeni brodić našao u mraku kraj Kajak kuće. Izgubili su kompas i orijentaciju. - Nekako sam ih u mrklom mraku navodio do Marine, a kad je trebalo da pristanu, nikako da se približe pontonu. Vidim, nešto ne štima. Uskočim u jahtu, kad tamo za krmom stariji čovek, sedi i - ni makac. Njegova žena mi objašnjava da je polušlogiran i da ne vidi dobro. Sedoh za krmu i nekako pristanemo. Žena skoči ko čigra, veže jahtu ko prava. Sledećeg dana, ona se saplete, padne i povredi. Ja brzo sa mog splava donesem alkohol, vatu, zavoje, hansaplast. Cela apoteka mora biti pri ruci - priča Molnar.Tako glasi deo dramatične priče iz prve međunarodne marine na Dunavu u našoj zemlji, kod Apatina, koja je izgrađena po svetskim standardima i već od ovog leta prima jahte i nautičare. Za potpuni završetak objekata uz Marinu, iz Nacionalnog investicionog plana, odobreno je još nešto više od milion evra (97,5 miliona dinara), od čega je deo novca (44 miliona dinara) namenjen pobijanju šipova za putničko pristanište kod „Zlatne krune“, za šta su već gotovi plutajući betoni. Posle tri godine, od početka gradnje, prvi put ovog leta, na ulasku iz Mađarske u našu zemlju, nautičare dočekuje savremena marina na prvoj rečnoj stanici u Apatinu. Mišika Molnar, sa svog malog splava ukotvljenog u Apatinskoj marini, u svakom času spreman je da priskoči u pomoć strancima, koji sa svojim jahtama svakodnevno pristaju i traže razne usluge. Mišikino znanje nemačkog i mađarskog jezika, olakšava komunikaciju, ali njegova spremnost da bude lekar i električar, nabavljač i kuvar, najbolja je preporuka za naš turizam. Miši je tu kad treba popraviti manji kvar na jahti, obezbediti vodu, provozati nekog čamcem, skuvati fi š paprikaš, ili jelo sa tanjirače. Prohtevi su razni. Marina ima sve sadržaje koji su potrebni za prijem jahti. Izgrađen je kej, dug 300 metara, završen je objekat nazvan Dom sportova na vodi. Marina ima 400 vezova, za jahte i čamce, na plutajućim pontonima, napravljenim po švedskom modelu, što znači da ih ne treba održavati, uz garanciju od 50 godina. - Preostalo je da se u potpunosti završi suvi vez, zgrada u kojoj će biti deset kupatila za nautičare, info centar, da se oformi čuvarska služba i video nadzor. U okviru zgrade, u prizemlju, imamo 135 kabina za pecaroše, a iznad kabina osam apartmana koji su takođe u završnoj fazi - kaže Mile Đukić, direktor Turističke organizacije Apatin. Na osnovu dogovora sa opštinom, NIS Naftagas iz Novog Sada završio je pumpu za sve vrste goriva koja je potpuno ekološki obezbeđena. Točenje goriva, benzina i gasa, može se obaviti na vodi, za plovila i na suvom - za automobile. Zaštita na pumpi je urađena po najvišim ekološkim standardima, tako da je skoro nemoguće zagađenje prilikom prometa goriva, tvrdi Đukić. Za pumpu, NIS Naftagas je potrošio 60 miliona dinara. Prostor oko vodenog ogledala Marine dobio je precizno isplanirano zelenilo. Veliki reflektori osvetljavaju Marinu i vodenu površinu u širini celog zaliva Dunava. Planirano je uređenje obale od Marine do susedne hale brodogradilišta, gde je obala ruinirana. Po elaboratu, taj deo obale mogao bi se iskoristili da se napravi kamena podzida, a od sredine blaga škarpa da Marina bude zaštićena od velikih voda i sa te, leđne strane, dodaje Đukić, napominjući da je rečna stanica za tri godine izgrađena poželjnim tempom i da se čeka i poslednja tranša sredstava NIP-a kako bi se ceo projekat izgradnje zaokružio. Tako zvuči zvaničan deo priče o novoj Apatinskoj marini, prvoj u zemlji koja ima međunarodni rang. Tokom leta je pristalo i po nekoliko dana bilo ukotvljeno više od 200 jahti, iako Marina još nije registrovana na nautičkoj mapi. Marina odjednom može da primi 200 jahti i još toliko manjih plovila. Posle prve letnje sezone, nakupile su se i manje zvanične skaske, o kojima priča Mišika Molnar, pravi domaćin u Marini. - Gosti Francuzi pitali su me gde da operu veš. Šta da radim, nagovorim nekako suprugu da se veš opere kod nas u kući. Šta će ljudi, putuju mesecima, a izgleda da bi Marina trebalo da ima i veš mašinu. A dva bračna para iz Austrije i Nemačke doplovila su u Apatin samo da tankuju gorivo. Pripremio sam im ribu na tanjirači, zagledali su se u peščane plaže, obale, pa su ostali dve nedelje. Ljudi se brzo zaljube u ovu našu netaknutu prirodu. Nautičari su nomadi, nemaju baš precizan plan, voda ih nosi, a žive po svojoj želji – priča Mišika Molnar. Apatinska marina ima knjigu utisaka, u koju su se rado upisivali nautičari. U knjizi su sve same pohvale za gostoprimstvo. Mišiki Molnaru, prvi gosti poslali su pregršt razglednica. Jedna mu je stigla čak iz Miamara. - Ja sam na Dunavu od rođenja – kaže Mišika. - Danju-noću. Šta košta fina reč, pomoć u nevolji i pravljenje štimunga. Neko mora da bude na usluzi. Osim toga, nautičari su ljudi koji jedni drugima prenose utiske, radio vezama, pismima, kroz specijalizovane časopise. A dobra reč u nautičkom turizmu, kao u životu, jer to jeste pravi život, puno znači. |


















Žena skoči ko čigra, veže jahtu ko prava. Sledećeg dana, ona se saplete, padne i povredi. Ja brzo sa mog splava donesem alkohol, vatu, zavoje, hansaplast. Cela apoteka mora biti pri ruci - priča Molnar.
- Gosti Francuzi pitali su me gde da operu veš. Šta da radim, nagovorim nekako suprugu da se veš opere kod nas u kući. Šta će ljudi, putuju mesecima, a izgleda da bi Marina trebalo da ima i veš mašinu. A dva bračna para iz Austrije i Nemačke doplovila su u Apatin samo da tankuju gorivo. Pripremio sam im ribu na tanjirači, zagledali su se u peščane plaže, obale, pa su ostali dve nedelje. 

