close

Vojvođanski magazin

Vojvodjanski magazin izlazi jednom mesečno,
1. u mesecu.

Glavni i odgovorni urednik
Goran Karadžić

Pomoćnik urednika
Ilija Tucić

Izvršni urednik
Velimir Kostadinov

Marketing
Biljana Stamenković
e-mail: biljana@vm.rs
061 17 33 575

Redakcija
Tibor Arva, Saša Jovanović, mr Mirjana Maksimović
Milan Trbović, Živan Lazić, Jovan Njegović Drndak
Dragan Batinić, Marina Luković, Sofija Pualić-Špero
Atila Kovač, Srđan Janjušević, Nikola Nikšić
Jelena Jovanović, Dragan Stojanović, Jovana
Zdjelarević, Branka Jajić

 

Stari nameštaj
Draško Ređep

Izdavač
doo Fabrika slova
Petrovaradin
Mažuranićeva 10a
021 500 656
e-mail: redakcija@vm.rs
kontakt: 

Direktor
Aleksandra Borđoški

Distribucija
Press International, Novi Sad

Štampa
Rotografika, Subotica

Magazin info

na sajtu je:

vm_44-komplet_Page_01.jpg

Januarski

Potražite na kioscima

  • komplet-vojvodjanski-45_Page_01
    Jelena Blanuša - Sombor
  • komplet-vojvodjanski-45_Page_22
    Trafiking - Beg iz košmara
  • komplet-vojvodjanski-45_Page_24
    Šta kad istekne rok?
  • komplet-vojvodjanski-45_Page_26
    Mirko Kaldaraš - Rom koji kvari statistiku
  • komplet-vojvodjanski-45_Page_28
    Erdevik - Na tri jezera
  • komplet-vojvodjanski-45_Page_38
    Sterilitet u porastu
  • komplet-vojvodjanski-45_Page_42
    Kovač mačeva - Na stari način
  • komplet-vojvodjanski-45_Page_46
    Brodvej - Naš čovek
  • komplet-vojvodjanski-45_Page_08
    R. Čoban: Ne izmišljam toplu vodu
Čador modre boje

Nje više nema – to je bio zvukBranko RadičevićA Kornelije Kovač i Đorđe Balašević to čine...
Full Story >>
8. broj - Tekstovi
Ponekad nemam odgovore na sva pitanja PDF Štampa El. pošta
Ocena korisnika: / 1
Ja bih to bolje! -> <- Svaka čast, majstore! 
Napisao Ilija Tucić Foto: Boris Njerš   

 

Episkop Jegarski dr Porfirije (Perić), starešina manastira Kovilj, jedan je od vladika za koga se smatra da ima izuzetno veliki uticaj, kako u samoj crkvi i njenom Sinodu, tako i van nje

 


Živimo u vremenu u kojem, kao što bi inače bilo normalno ne određuje događaj karakter informacije već – informacija određuje način i karakter događaja. Koliko se Crkva prilagodila ovoj činjenici? Stiče se utisak da Crkva nedovoljno proizvodi medijsku sliku o sebi. Uglavnom je u pasivnoj ulozi u kojoj tek reaguje na vest umesto da je sama pravi?

Vaše pitanje je interesantno, ono je ujedno i odgovor. Ne smemo zaboraviti prirodu Crkve, ona je telo Hristovo, Bogočovek produžen kroz vekove. Crkva nije samoupravna interesna zajednica, finansijska korporacija niti državna institucija. Crkvu ne obavezuje Zakon o dostupnosti informacija od javnog značaja. Ne može sve da se komercijalizuje  i pojednostavi. Zato se i kaže da je je tu da preobražava svet, da svedoči Crkva mistično telo Hristovo. Jevanđelje, blagu vest o spasenju, a ne da stvara medijsku sliku o sebi. Na tržištu literature ubedljivo najpopularniji su naslovi iz sfere psihološke samopomoći. Izgubio se osećaj parohijalnog i liturgijskog zajedništva na kojem Crkva počiva. Traže se isključivo individualna rešenja. Ako se i traži spas u sferi religijskog učenja onda se odlazi na duhovno traganje u manastire a često se zaobilaze parohije i parohijsko sveštenstvo.

Opširnije...
 
U lovu na dijamante biljnog sveta PDF Štampa El. pošta
Ocena korisnika: / 13
Ja bih to bolje! -> <- Svaka čast, majstore! 
Napisao Ilija Tucić Foto: Milena Jovanović   

Mitovi po kojima je tartuf endemska vrsta koja postoji samo u Istri,a vade ga specijalni psi koji koštaju i po 15.000 evra, ipak su samo mitovi. Tok Dunava je Bogom dan za tartufarenje, a valja znati da kilogram be-log tartufa zna da ode do 5.000 evra. Ipak, šta je to kada samo čokolada koja se od njega pravi košta 6.000 dolara

Dakle, u nešto smo se ovih dana kao novinari neopozivo uverili! Možemo bez većih problema napraviti tekst o performansama američkog raketnog sistema, o ruskim nuklearnim podmornicama, o sistemu izraelske obaveštajne službe, ali o tartufima… e to već malo teže! To je tajna u koju se ulazi sa lozinkama, a i tada ona poslednja vrata za vas će ostati zatvorena.

Opširnije...
 
šta bi s našim parama - Budžet, opet, malo kasni... PDF Štampa El. pošta
Napisao Milan Trbović   

 

Izvorni prihodi pokrajine! Šta je to?

Novi statut Vojvodine, u paketu sa predlogom zakona o nadležnostima pokrajine, gotovo je izvesno, ipak se neće do kraja godine naći na dnevnom redu Skupštine Srbije. To znači samo jedno – privremeno finansiranje. Ipak, nema mesta panici, sve će funkcionisati

Glasno isticani optimizam pokrajinskih zvaničnika da bi primena novih nadležnosti Vojvodine, predviđenih novim statutom, mogla da otpočne već prvih dana 2009. pokazao se, kao i mnogo puta ranije kad je u pitanju revnost beogradskih institucija, kao neopravdan. I ta lekcija, eto, nikako da bude savladana...

 

Opširnije...
 
centralizacija ...s firmom Krstić.... PDF Štampa El. pošta
Ocena korisnika: / 2
Ja bih to bolje! -> <- Svaka čast, majstore! 
Napisao Živan Lazić   
Da li ste primetili da u vašem mestu, čak i ako cveta gradnja, nema klasičnih poslovnih zgrada. Ili su to trgovački centri, ili stambene zgrade kombinovane sa lokalima u prizemlju. Zašto je to tako i zašto se poslovni prostor gotovo ne gradi van Beograda?

Odgovor na ovo pitanje je vrlo jednostavan i on glasi: Centralizacija. Taj, primarno- ipak politički proces, razmahnuo se krajem 1995. godine, donošenjem Zakona o sredstvima u svojini Republike Srbije. Predosetivši gubitak lokalne vlasti na izborima naredne jeseni, bivši režim se na vreme pripremio da očuva upravl janje svim resursima, te je potezom pera, formalno zakonski, vlasništvo sa lokalnih samouprava i pokrajina preneo na republički nivo. Tim zakonom, opštinska i pokrajinska imovina prešle su u republičko vlasništvo, a lokalnim samoupravama oduzet je i osnov za izdavanje hartija od vrednosti i prikupljanje novca sa finansijskog tržišta. Za Beograd, čiji je budžet 1,15 milijar di evra i Novi Sad, sa budžetom od 210 miliona evra, prikupljanje kapitala putem municipalnih obveznica možda i nije naročito hitno, ali malim opštinima to je bio dragocen izvor skupljanja sredstava za ulaganje u infrastrukturu...
Opširnije...
 
Lovio sam ih ko piliće PDF Štampa El. pošta
Ocena korisnika: / 1
Ja bih to bolje! -> <- Svaka čast, majstore! 
Napisao Tekst i foto: Saša Jovanović   
Nekadašnji lovci na ljudske glave u Papua Novoj Gvineji u području reke „Sepik River“ su ga dalekih šezdesetih godina zvali „Masta Pukpuk“, što je engleski sleng naziv za Gospodin Krokodil. Njegovo pravo ime je Sava Maksić i on je kombinacija Srpsko-australijskog Tarzana, Džangl Džima i Krokodil Dandija. Kao profesionalni lovac na krokodile ubio ih je oko 10.000 u Australiji i Papua Novoj Gvineji...

Sava Maksić, verovatno najveći živi lovac na krokodile, rođen je 1937. godine u Kovilju. I mada u tamošnjim vodama nema veće ribe od štuke, zahvaljujući Tarzanu i filmovima o njemu, još kao dečak je imao samo jednu želju-da lovi krokodile. Kao osnovac, čim bi završio sve poslove i dobio odobrenje roditelja, jurio bi u Novi Sad da gleda filmove o Tarzanu. Toliko ih je voleo da se često zadržavao pred plakatima i tako kasnio na poslednji prevoz za svoj Kovilj. Tih godina nije bilo druge, morao je peške. Hodajući tako po vedrim noćima od Novog Sada do Kovilja, maštao je samo o jednom. Da kao Tarzan, bude lovac na opake, dugorepe nemani. Taj dečački san nije mogao da ostvari pored Dunava.
Opširnije...
 
Donji Petrovci - Selo u slepoj ulici PDF Štampa El. pošta
Ocena korisnika: / 4
Ja bih to bolje! -> <- Svaka čast, majstore! 
Napisao Ilija Tucić, foto: Boris Njerš   

Donji Petrovci koji se nalaze na tlu velikonalaze velikog rimskog grada Basijane, a u 20. veku, imaju burniju istoriju ratovanja nego država Švedska, danas su najpoznatiji po lovcima, fudbalerima i Dušankinoj kafani

Prvi način na koji možemo razvrstati mesta jeste u odnosu na to jesu li „u tranzitu“ ili ne. Za narod koji je imao tradiciju večitog preživljavanja pod nekim od okupatora, ova činjenica je najčešće bila presudna. Ukoliko ste bili „na drumu“ to je značilo da ste bili bliski tokovima trgovine, informacija ali i vlasti i njene sile. Pa ako niste bili spremni da zarad ovog prvog i drugog pognete glavu pred ovim trećim, izbor je bio logičan – morali ste da odete negde van puta gde nije bilo blagodati ali ni stalne opasnosti. U Sremu na primer, imate Putince koji se nalaze na lokalnom putu od Rume prema Inđiji. Tri kilometra pored Putinaca su Donji Petrovci. E tu se već autobusi okreću jer dalje ne mogu. I...? Razlika drastična. Ako ne verujete, pođite sa nama ...

Opširnije...
 
Dole kupus, gore nebo... PDF Štampa El. pošta
Napisao Nikola Dukić foto: Boris Njerš   
Znano je da su potrebni vekovi mukotrpnog rada i strpljiva selekcija da bi određeni proizvod stekao zaštićeno geografsko poreklo, koje garantuje neponovljiv kvalitet. Najbolje penušavo vino uspeva u Šampanji, pastrmka u Kaliforniji, kavijar na Bajkalu, šljivovica u Šumadiji... A kupus?
Bez dileme možemo tvrditi da je to ovaj naš, futoški. Da, baš te bledozelene glavice blago spljošteno ovalnog oblika, što nas podsećaju na glavu kakvog seoskog derana. Svaki će vam Futožanin reći da se u njihovim atarima kupus gaji od kad je sveta i veka, ali da bi nešto zvanično saznali, morali bi da zavirimo
u prašnjava dokumenta još iz otomanskog doba.
Opširnije...
 
I MI METLU ZA TRKU IMAMO - Prvi u Evropi, drugi u svetu PDF Štampa El. pošta
Ocena korisnika: / 2
Ja bih to bolje! -> <- Svaka čast, majstore! 
Napisao mr Mirjana Maksimović   
Ako bi nas neko nekada upitao: „Da li postoji fabrika u Vojvodini koja je najveći proizvođač određene vrste proizvoda u Evropi, a druga u svetu?“, verovatno bismo odgovorili da takva firma ne postoji. Oni, još uvek verujući i malo optimističniji među nama, verovatno nikada ne bi pogodili o čemu se radi. Dakle, krenimo redom Davne 1919. godine, nadomak Novog Sada, u Bačkom Petrovcu, osnovano je preduzeće za proizvodnju sirkove metle. Preduzeće „Kooperativa“ je uspešno poslovalo sve do onih nesrećnih devedesetih kada su nam uvedene sankcije i na taj način onemogućen izvoz robe. Preduzeće koje je veliku većinu proizvedene robe do tada izvozilo, iznenada je palo na niske grane. Tih godina, proizvodnja je skoro potpuno zamrla. Ali, kako uvek posle kiše dolazi sunce, tako je i njihovim mukama došao kraj. 2004. godine, ovo do tada društveno preduzeće je privatizovano.
Opširnije...
 


Vojvodjanska geografija

  • Ako je verovati jednom ministru (?!) većina nas će još ovaj broj čitati udobno uvaljena u fotelju ili ljuljašku, a nakon toga, krevet, čajevi, maske, briga - grip. Svinjski. Tako je to kad smo ukinuli 29. Novembar, a znalo se šta se tada radi sa svi­njama. U svakom slučaju mir ovih letnjih meseci bliži se kraju. Sreća pa i epidemije imaju svoj kraj. Nadajmo se ne i početak.
    Opširnije...
  •  


    Sećate li se čuvene rečenice „Meni nije važno da li crni čovek svira za belim klavirom ili beli čovek za crnim klavirom, ja samo hoću da slušam muziku i kličnem, bravo maestro“. I možda zato i nije važno da li će Novi Sad biti glavni grad Vojvodine ili neće. I nije važno hoće li statut Vojvodine ikada biti usvojen ako je muzika koju slušamo takva da možemo da uživamo i vičemo „bravo maestro“.

    Opširnije...

  • Bez komentara
    Opširnije...