|
U lovu na dijamante biljnog sveta |
|
|
|
|
Napisao Ilija Tucić Foto: Milena Jovanović
|
|
Mitovi po kojima je tartuf endemska vrsta koja postoji samo u Istri,a vade ga specijalni psi koji koštaju i po 15.000 evra, ipak su samo mitovi. Tok Dunava je Bogom dan za tartufarenje, a valja znati da kilogram be-log tartufa zna da ode do 5.000 evra. Ipak, šta je to kada samo čokolada koja se od njega pravi košta 6.000 dolara
Dakle, u nešto smo se ovih dana kao novinari neopozivo uverili! Možemo bez većih problema napraviti tekst o performansama američkog raketnog sistema, o ruskim nuklearnim podmornicama, o sistemu izraelske obaveštajne službe, ali o tartufima… e to već malo teže! To je tajna u koju se ulazi sa lozinkama, a i tada ona poslednja vrata za vas će ostati zatvorena.
|
|
Opširnije...
|
|
šta bi s našim parama - Budžet, opet, malo kasni... |
|
|
|
|
Napisao Milan Trbović
|
|
Izvorni prihodi pokrajine! Šta je to?
Novi statut Vojvodine, u paketu sa predlogom zakona o nadležnostima pokrajine, gotovo je izvesno, ipak se neće do kraja godine naći na dnevnom redu Skupštine Srbije. To znači samo jedno – privremeno finansiranje. Ipak, nema mesta panici, sve će funkcionisati
Glasno isticani optimizam pokrajinskih zvaničnika da bi primena novih nadležnosti Vojvodine, predviđenih novim statutom, mogla da otpočne već prvih dana 2009. pokazao se, kao i mnogo puta ranije kad je u pitanju revnost beogradskih institucija, kao neopravdan. I ta lekcija, eto, nikako da bude savladana...
|
|
Opširnije...
|
|
centralizacija ...s firmom Krstić.... |
|
|
|
|
Napisao Živan Lazić
|
Da li ste primetili da u vašem mestu, čak i ako cveta gradnja, nema klasičnih poslovnih zgrada. Ili su to trgovački centri, ili stambene zgrade kombinovane sa lokalima u prizemlju. Zašto je to tako i zašto se poslovni prostor gotovo ne gradi van Beograda?
Odgovor na ovo pitanje je vrlo jednostavan i on glasi: Centralizacija. Taj, primarno- ipak politički proces, razmahnuo se krajem 1995. godine, donošenjem Zakona o sredstvima u svojini Republike Srbije. Predosetivši gubitak lokalne vlasti na izborima naredne jeseni, bivši režim se na vreme pripremio da očuva upravl janje svim resursima, te je potezom pera, formalno zakonski, vlasništvo sa lokalnih samouprava i pokrajina preneo na republički nivo. Tim zakonom, opštinska i pokrajinska imovina prešle su u republičko vlasništvo, a lokalnim samoupravama oduzet je i osnov za izdavanje hartija od vrednosti i prikupljanje novca sa finansijskog tržišta. Za Beograd, čiji je budžet 1,15 milijar di evra i Novi Sad, sa budžetom od 210 miliona evra, prikupljanje kapitala putem municipalnih obveznica možda i nije naročito hitno, ali malim opštinima to je bio dragocen izvor skupljanja sredstava za ulaganje u infrastrukturu...
|
|
Opširnije...
|
|
Napisao Tekst i foto: Saša Jovanović
|
Nekadašnji lovci na ljudske glave u Papua Novoj Gvineji u području reke „Sepik River“ su ga dalekih šezdesetih godina zvali „Masta Pukpuk“, što je engleski sleng naziv za Gospodin Krokodil. Njegovo pravo ime je Sava Maksić i on je kombinacija Srpsko-australijskog Tarzana, Džangl Džima i Krokodil Dandija. Kao profesionalni lovac na krokodile ubio ih je oko 10.000 u Australiji i Papua Novoj Gvineji...
Sava Maksić, verovatno najveći živi lovac na krokodile, rođen je 1937. godine u Kovilju. I mada u tamošnjim vodama nema veće ribe od štuke, zahvaljujući Tarzanu i filmovima o njemu, još kao dečak je imao samo jednu želju-da lovi krokodile. Kao osnovac, čim bi završio sve poslove i dobio odobrenje roditelja, jurio bi u Novi Sad da gleda filmove o Tarzanu. Toliko ih je voleo da se često zadržavao pred plakatima i tako kasnio na poslednji prevoz za svoj Kovilj. Tih godina nije bilo druge, morao je peške. Hodajući tako po vedrim noćima od Novog Sada do Kovilja, maštao je samo o jednom. Da kao Tarzan, bude lovac na opake, dugorepe nemani. Taj dečački san nije mogao da ostvari pored Dunava.
|
|
Opširnije...
|
|
Donji Petrovci - Selo u slepoj ulici |
|
|
|
|
Napisao Ilija Tucić, foto: Boris Njerš
|
|
Donji Petrovci koji se nalaze na tlu velikonalaze velikog rimskog grada Basijane, a u 20. veku, imaju burniju istoriju ratovanja nego država Švedska, danas su najpoznatiji po lovcima, fudbalerima i Dušankinoj kafani
Prvi način na koji možemo razvrstati mesta jeste u odnosu na to jesu li „u tranzitu“ ili ne. Za narod koji je imao tradiciju večitog preživljavanja pod nekim od okupatora, ova činjenica je najčešće bila presudna. Ukoliko ste bili „na drumu“ to je značilo da ste bili bliski tokovima trgovine, informacija ali i vlasti i njene sile. Pa ako niste bili spremni da zarad ovog prvog i drugog pognete glavu pred ovim trećim, izbor je bio logičan – morali ste da odete negde van puta gde nije bilo blagodati ali ni stalne opasnosti. U Sremu na primer, imate Putince koji se nalaze na lokalnom putu od Rume prema Inđiji. Tri kilometra pored Putinaca su Donji Petrovci. E tu se već autobusi okreću jer dalje ne mogu. I...? Razlika drastična. Ako ne verujete, pođite sa nama ...
|
|
Opširnije...
|
|
Napisao Nikola Dukić foto: Boris Njerš
|
Znano je da su potrebni vekovi mukotrpnog rada i strpljiva selekcija da bi određeni proizvod stekao zaštićeno geografsko poreklo, koje garantuje neponovljiv kvalitet. Najbolje penušavo vino uspeva u Šampanji, pastrmka u Kaliforniji, kavijar na Bajkalu, šljivovica u Šumadiji... A kupus? Bez dileme možemo tvrditi da je to ovaj naš, futoški. Da, baš te bledozelene glavice blago spljošteno ovalnog oblika, što nas podsećaju na glavu kakvog seoskog derana. Svaki će vam Futožanin reći da se u njihovim atarima kupus gaji od kad je sveta i veka, ali da bi nešto zvanično saznali, morali bi da zavirimo u prašnjava dokumenta još iz otomanskog doba.
|
|
Opširnije...
|
|
I MI METLU ZA TRKU IMAMO - Prvi u Evropi, drugi u svetu |
|
|
|
|
Napisao mr Mirjana Maksimović
|
Ako bi nas neko nekada upitao: „Da li postoji fabrika u Vojvodini koja je najveći proizvođač određene vrste proizvoda u Evropi, a druga u svetu?“, verovatno bismo odgovorili da takva firma ne postoji. Oni, još uvek verujući i malo optimističniji među nama, verovatno nikada ne bi pogodili o čemu se radi. Dakle, krenimo redom Davne 1919. godine, nadomak Novog Sada, u Bačkom Petrovcu, osnovano je preduzeće za proizvodnju sirkove metle. Preduzeće „Kooperativa“ je uspešno poslovalo sve do onih nesrećnih devedesetih kada su nam uvedene sankcije i na taj način onemogućen izvoz robe. Preduzeće koje je veliku većinu proizvedene robe do tada izvozilo, iznenada je palo na niske grane. Tih godina, proizvodnja je skoro potpuno zamrla. Ali, kako uvek posle kiše dolazi sunce, tako je i njihovim mukama došao kraj. 2004. godine, ovo do tada društveno preduzeće je privatizovano.
|
|
Opširnije...
|
|
|