| Dole kupus, gore nebo... |
|
|
|
| Napisao Nikola Dukić foto: Boris Njerš |
![]() Bez dileme možemo tvrditi da je to ovaj naš, futoški. Da, baš te bledozelene glavice blago spljošteno ovalnog oblika, što nas podsećaju na glavu kakvog seoskog derana. Svaki će vam Futožanin reći da se u njihovim atarima kupus gaji od kad je sveta i veka, ali da bi nešto zvanično saznali, morali bi da zavirimo u prašnjava dokumenta još iz otomanskog doba. - U knjigama se gajenje zelenih glavica u Futogu po prvi put pominje još u turskom popisu iz 1578. godine. Odlaskom Turaka u 17. veku obnavlja se Futoški ili Mitrovdanski vašar na koga su stizali trgovci sa kamilama (da, dobro ste pročitali!) i šajkama čak iz Persije, Bliskog Istoka, Turske, Rusije, a o svim krajevima austrijskog carstva ne treba ni govoriti. Futoški vašar bio je u to vreme jedan od najvećih u Evropi, čak se i čuveni Lajpciški, jedva sa njim mogao meriti. U to doba iz Futoga prema Pešti i Beču plovilo je Dunavom po 10 carskih brodova punih našeg kupusa, celera iz Deronja, grožđa i vina iz Karlovaca...Još 1785. godine sreski načelnik, Andrija Odri, izveštavao je Tda u Futogu ”svi gaje poznati Futoški kupus i kad ga prodaju platiće porez carevini” – počinju priču o svom miljeniku vodeći ljudi Udruženja - Futoški kupus- Goran Puača i Ostoja Novaković. ako je radom i znanjem nebrojenih generacija, stvorena posebna sorta ili populacija, kako to Futožani vole da kažu. Ali, šta je u tome toliko presudno? - Blizina reke, vetrovi sa Fruške gore, te naročito specifična vrsta zemlje koju je milenijumima oplemenjivao Dunav, daju Futogu taj neponovljivi geografski specifi kum. Nije da se hvalimo, ali još samo rubni delovi Begeča i Veternika imaju iste osobine i tamo takođe uspeva Futoški kupus istog kvaliteta. Ali i u futoškom ataru postoji najbolje od najboljeg. Čak i dete će vam reći da su na prvom mestu oranice u Vizićima, Krnđeli i Kupusini. Zašto se baš od Futoškog kupusa pravi najbolji kiseli kupus na svetu? - Tajna je u tome što naše glavice u sebi sadrže pet do sedam odsto šećera. Zbog toga se mnogo lakše, brže i bolje ukisele nego hibridne, kod kojih je šećer ispod jedan odsto. U dobrom podrumu i buretu ostaće neizmenjenog ukusa sve do Velike Gospojine. Sarma od futoškog kupusa je mekana i može da se preseče viljuškom, list tako dobro obavija meso da se uz njega skupi i slepi. Čak i kad bi sarmu rukom bacili dvadeset metara, ne bi se kupus odvojio od mesa. Kroz listove kiselog Futoškog kupusa meso se providi, možete tačno da vidite da li je unutra masnije ili posnije meso. A, ------------------------------------ Čuveni proizvođači semena iz Holandije uzeli su seme i rasad Futoškog kupusa i pokušali da ga uzgoje u svojoj zemlji. Bezuspešno! --------------------------------------- kod hibrida sve je drugačije - list je tvrd i žilav, jer je nastao u laboratoriji. ![]() kako to nije to. Naše glavice rastu samo u zemlji i pod nebom Futoga i to sarmi daje ukus na koji smo naučili još iz detinjstva. utožani se po mnogo čemu razlikuju, ali u jednom se slažu - bez izuzetka svaka kuća proizvodi Futoški kupus. - Daleko bi nas odvelo nabrajanje čuvenih porodica koje već stotinama godina uzgajaju naš kupus, a bilo bi vrlo osetljivo kad bi nekog morali da izdvojimo. Od velikih proizvođača - izvoznika spomenućemo Zemljoradničku za drugu Futog, koja okuplja pedeset kooperanata, te DOO Janja, Kurjak, Radić MT, porodica Ćulum i Euronatur. I u vreme najgorih sankcija i izolacije, za Futoški kupus nije važio embargo. Objašnjenje je jednostavno kvalitet ne poznaje granice, kao za svaki svetski brend. Od osam i po hiljada hektara futoškog atara, pet hiljada je kontrolisanog geografskog porekla. - Futoški kupus je srednje kasna i kasna populacija. Seme se baca oko 15. maja i rasađuje oko Petrovdana kako bi sazrevao sve do zime. Zbog plodoreda, godišnje se može zasejati hiljadu hektara, ali ove godine je pod futoškim kupusom samo 600 hektara. Nije tajna da i Futožani seju hibridni kupus, jer zbog veće specifične težine, glavica donosi veći prihod. Zbog toga je, između ostalog, osnovano Udruženje Futoški kupus, kako bi zaštitom imena ostvarili bolju cenu na tržištu. Baš kao što ga ima organska hrana. I tako je 12. maja ove godine U Zavodu za intelektualnu svojinu zaštićeno geografsko poreklo i ime ”Futoški sveži i kiseli kupus”.- Samo o jednom ne moramo da brinemo - za plasman Futoškog kupusa nema ograničenja. Ali, zato moramo da ga zaštitimo kako od proizvođača iz zemalja okruženja, gde svoj lošiji kupus žele da poture pod imenom Futoški, tako i od samih Futožana. Jedino svest da se pravilnim radom i obradom zemljišta mogu sačuvati njegova svojstva, održaće naš kupus jedinstvenim i narednih vekova. U svemu tome imamo veliku pomoć državnih, pokrajinskih i gradskih institucija, te posebno Instituta za prehrambene tehnologije iz Novog Sada. |


















- U knjigama se gajenje zelenih glavica u Futogu po prvi put pominje još u turskom popisu iz 1578. godine. Odlaskom Turaka u 17. veku obnavlja se Futoški ili Mitrovdanski vašar na koga su stizali trgovci sa kamilama (da, dobro ste pročitali!) i šajkama čak iz Persije, Bliskog Istoka, Turske, Rusije, a o svim krajevima austrijskog carstva ne treba ni govoriti. Futoški vašar bio je u to vreme jedan od najvećih u Evropi, čak se i čuveni Lajpciški, jedva sa njim mogao meriti. U to doba iz Futoga prema Pešti i Beču plovilo je Dunavom po 10 carskih brodova punih našeg kupusa, celera iz Deronja, grožđa i vina iz Karlovaca...
I tako je 12. maja ove godine U Zavodu za intelektualnu svojinu zaštićeno geografsko poreklo i ime ”Futoški sveži i kiseli kupus”.

