close

Vojvođanski magazin

Vojvodjanski magazin izlazi jednom mesečno,
1. u mesecu.

Glavni i odgovorni urednik
Goran Karadžić

Pomoćnik urednika
Ilija Tucić

Izvršni urednik
Velimir Kostadinov

Marketing
Biljana Stamenković
e-mail: biljana@vm.rs
061 17 33 575

Redakcija
Tibor Arva, Saša Jovanović, mr Mirjana Maksimović
Milan Trbović, Živan Lazić, Jovan Njegović Drndak
Dragan Batinić, Marina Luković, Sofija Pualić-Špero
Atila Kovač, Srđan Janjušević, Nikola Nikšić
Jelena Jovanović, Dragan Stojanović, Jovana
Zdjelarević, Branka Jajić

 

Stari nameštaj
Draško Ređep

Izdavač
doo Fabrika slova
Petrovaradin
Mažuranićeva 10a
021 500 656
e-mail: redakcija@vm.rs
kontakt: 

Direktor
Aleksandra Borđoški

Distribucija
Press International, Novi Sad

Štampa
Rotografika, Subotica

Magazin info

na sajtu je:

komplet-vojvodjanski-45_Page_01.jpg

Na kioscima

  • vm-komplet-46_Page_01
    Lepota za bečke balove
    ...
  • vm-komplet-46_Page_09
    Boško Petrov - Sada je drugo vreme
    ...
  • vm-komplet-46_Page_16
    Lokalni izbori - Pale se motori
    ...
  • vm-komplet-46_Page_20
    Murali - Spas za zidove
    ...
  • vm-komplet-46_Page_24
    Vršac - Ne znaju kući
    ...
  • vm-komplet-46_Page_26
    Biatlon uz Dunav
    ...
  • vm-komplet-46_Page_28
    Ruski Krstur - Bačka ruža
    ...
  • vm-komplet-46_Page_32
    Hor - Sličnost u razlikama
    ...
  • vm-komplet-46_Page_48
    Vitezovi dobrog vina
    ...
Čador modre boje

Nje više nema – to je bio zvukBranko RadičevićA Kornelije Kovač i Đorđe Balašević to čine...
Full Story >>
Bodypainting - Neki drugi svet PDF Štampa El. pošta
Ocena korisnika: / 0
Ja bih to bolje! -> <- Svaka čast, majstore! 
Napisao Tibor Arva Foto: T. Arva, Jovan Njegović Drndak   
Bodypainting, kao oblik body arta predstavlja slikanje četkicom, sunđerom ili airbrushom po telu modela. Ovakvo umetničko delo je privremenog karaktera, jer traje sve do prvog kupanja, pa je najčešće, sve što ostaje posle njega samo serija fotografi ja. Zrenjanin je vodeći centar ove umetnosti kod nas

Z
renjaninka Ivana Menenćanin volela je odmalena da crta, slika i oslikava, najpre papir, možda i zidove po kući, zatim platno, a u poslednje vreme njena želja za oslikavanjem  prenela se i na krug njenih prijatelja i poznanika. Osim što koristi većinu poznatih slikarskih tehnika, Ivana se bavi i bodypaintingom.  
Inače, kako nam objašnjava Ivana, bodypainting je jedan od najstarijih oblika umetnosti i ukrašavanja tela, nastao najpre u religijske i ritualne svrhe još u iskone civilizacije. Za razliku od tetovaža, koje su trajne, ovaj način ukrašavanja tela i lica je privremen, traje od nekoliko sati, do nekoliko dana ili čak nekoliko nedelja.
U
krašavanje glinom ili prirodnim bojama postoji u mnogim plemenskim kulturama Australije, Novog Zelanda, pacifi čkih ostrva i u Africi i Americi. U Indiji postoji tradicionalno ukrašavanje Mehndi, ili henna (kod nas poznatija kao kana) – po biljci iz koje se dobija ekstrakt za boju, koje je postalo veoma popularno, a i danas se koristi za tzv „privremene tetovaže“. Savremeni bodypainting počeo je šezdesetih godina, zajedno sa liberalizacijom odnosa zapadne civilizacije prema nagom telu, i do danas je postigao veliku popularnost, kao i značaj u svetu umetnosti i komercijale.
Svetski je poznat bodypainting koji je na sebi nosila Demi Mur na naslovnoj strani časopisa „Vanity Fair“ (avgust 1992. godine), kada je bila „obučena“ u odelo koje je bilo naslikano na njoj, zatim serije kupaćih kostima koji su takođe bili samo naslikani na fotografijama časopisa „Sports Illustrated“. Umetnici u ovoj grani savremene umetnosti sakupljaju se već 11 godina, jednom godišnje na obalama Bodenskog jezera na svetskom Bodypainting festivalu koji traje tri dana i okuplja više stotina umetnika iz celog sveta. Savremene boje za bodypainting se mogu pronaći u svim duginim (pa i šire) bojama, one se razređuju u vodi, potpuno su bezbedne za kožu modela, ne izazivaju alergijske reakcije i … skupe su.
N
ajčešći motivi savremenog bodypaintinga su slikanje odevnih predmeta po modelu, tako da izgledaju „skoro obučeni“, zatim motivi iz prirode, tako da se model „utopi“ u okolinu, a sve popularnija je i komercijalna upotreba gde se modeli „oblače“ u boje i logotipe poznatih svetskih firmi.
Na pitanje o tome kako dolazi do ideja i kako realizuje svoje zamisli, Ivana kaže da svoja umetnička dela – performanse, u osnovi, koncipira u glavi, a mnoge ideje joj dođu u toku rada, na licu mesta. Oslikavanje celog tela traje obično nekoliko sati, pa se zatim par sati rade fotografije, (i jedno pola sata – sat kupanja…) tako da je to zahtevan proces, kako od slikara, tako i od modela. No sve u svemu, kao što možete videti, rezultati su impresivni i nadrealni. Plava devojka u koloritu naše ravnice deluje kao da je sa nekog drugog sveta, kao i crveni šumski duh uklopljen u zelenilo vrta… Ivana priznaje da nije baš lako naći modele (koji su istovremeno i platno) za ovu vrstu umetnosti, ali nekako, uz pomoć prijatelja i prijateljica koji imaju razumevanja, uspeva da ostvari neke od ideja.
I
nteresantno je napomenuti da se i mnogi modeli začude kroz koliki stepen transformacije prođu prilikom oslikavanja i prosto ne mogu da veruju da su to oni – lično. Dobiju utisak da je reč o nekoj sasvim drugoj osobi iz fantazije.
Ivana je ovih dana otvorila i svoj atelje u ulici Radnoti Mikloša, u Zrenjaninu, gde slika klasične tehnike, ali se i nada da će jednog dana uspeti da nađe sponzore za nastup na Bodenskom jezeru u društvu najboljih bodypainting umetnika sveta.
 

Vojvodjanska geografija

  • Ako je verovati jednom ministru (?!) većina nas će još ovaj broj čitati udobno uvaljena u fotelju ili ljuljašku, a nakon toga, krevet, čajevi, maske, briga - grip. Svinjski. Tako je to kad smo ukinuli 29. Novembar, a znalo se šta se tada radi sa svi­njama. U svakom slučaju mir ovih letnjih meseci bliži se kraju. Sreća pa i epidemije imaju svoj kraj. Nadajmo se ne i početak.
    Opširnije...
  •  


    Sećate li se čuvene rečenice „Meni nije važno da li crni čovek svira za belim klavirom ili beli čovek za crnim klavirom, ja samo hoću da slušam muziku i kličnem, bravo maestro“. I možda zato i nije važno da li će Novi Sad biti glavni grad Vojvodine ili neće. I nije važno hoće li statut Vojvodine ikada biti usvojen ako je muzika koju slušamo takva da možemo da uživamo i vičemo „bravo maestro“.

    Opširnije...

  • Bez komentara
    Opširnije...