Magazin sa kontrolisanim geografskim poreklom

Karlovčić – E, TO JE ŠOR

Malo selo u blizini kojeg se okreću beogradski prigradski autobusi, vlasnik je najišire ulice u Vojvodini, moguće i u čitavoj Srbiji. Gornjanski šor je širok blizu 300 metara

Čudan je ovaj Karlovčić. Pola sata vožnje od Rume, isto toliko do Beograda. A opet, nikom usput. I ne samo to. Ako bih imala neku stvar koju bih od svih želela da sakrijem, pored stotinak sela u kojima sam bila i za koje znam – učinila bih to u Karlovčiću. Sigurna u to da i sudbina tako hoće da vam sve ide na tu vodenicu. U okruženju Mihaljevca, Donjeg Tovarnika, Deča, Ogara, Ašanje, Obreža i Petrovčića, Karlovčić je kao dukat u staroj škrinji. Skriven i svoj. Administativno, poslednje mesto u Vojvodini, u njemu se okreće autobus. Najpoznatiji je po tome što ima najširu ulicu u Vojvodini, a moguće i u čitavoj Srbiji. Gornjanski šor je širok blizu 300 metara. Toliko da je između dva reda kuća stao čitav fudbalski stadion, a bogami, bilo bi mesta i za još jedan! U produžetku je Špajanski šor, širok tek nešto manje od 200 metara! Karlovčić je jedno od retkih sela na svetu u kom se kod komšije preko puta, ide biciklom!

Iako zvuči romantično, ova činjenica ima i svoje sasvim realno objašnjenje. Zamislimo tok neke reke. Red kuća podižete duž obale. Razmak između kuća diktiran je širinom reke. E baš tako je nekada bilo i ovde. Kuće su podizane duž rečne grede, a donedavno je između njih bila bara i močvarno zemljište.

Našli smo podatak da je upravo ovakvo tlo bilo raj za razvoj živinarstva, pa je Karlovčić nadaleko bio poznat po uzgoju gusaka i prodaji perja.Kako god bilo, mi glasamo za to da ovako i ostane. Zemljište duž glavne ulice danas je nalik nečemu između bašte i livade. Dalo bi se kultivisati za različite namene. Može sve – osim jednog. Nemoj da bi nekom palo na pamet da između dva reda kuća protera još jednu ulicu! Karlovčić je ovakav kakav jeste. Oduvek – pa nek tako bude i zauvek!

Inače, meštanima je najprihvatljivija teza da ime njihovog naselja potiče od imena zemunskog vlastelina Karla Šenbrona, čijem je imanju selo pripadalo. Mada, mesto se pod imenom Mali Karlovci u turskim tefterima pominje još 1527. godine. Osnova sela potiče iz vremena s kraja 18. veka, kada su Turci proterani s ovih prostora. Austrijske vlasti insistirale su na tome da sela u ovom delu Srema budu zbijena radi, nedajbože, lakše odbrane ako Turcima padne na pamet da se vrate. Ipak, ostaće zanimljivo da selo nema onu karakterističnu „terezijansku“ krstastu osnovu – crkva, škola, park, javna zgrada. Sava je ovde isuviše često i moćno plavila, pa se selo naprosto prilagodilo njenim hirovima.

Inače, deo puta između Karlovčića i Petrovčića zove se „preka kaldrma“. Nasred nje je kružni tok. Simbolično, reč je o administrativnoj granici između Vojvodine i grada Beograda. Uz kružni tok nalazi se autobuska stanica, na kojoj se okreću beogradski prigradski autobusi. Stoga je na obližnjem parkingu uvek poređano najmanje desetak automobila, koje stanovnici okolnih sela ostavljaju kada se dovezu, a onda autobusom produže do neke od zemunskih ili novobeogradskih fabrika. Ovo je, najdoslovnije, mesto susreta Vojvodine i prestonice. Mesto koje i te kako utiče na svakodnevni život Karlovčićana.

Valjda im je zato u životu sve tako „široko“. Po najviše šor.

Tekst: Nada Jokičić
Foto: Panon foto i Unsplash

Projekat sufinansirao Pokrajinski sekretarijat za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama.
„Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove Pokrajinskog sekretarijata za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama, koji je dodelio sredstva.“


Možda vam se svidi...

Dobrodošli