Magazin sa kontrolisanim geografskim poreklom

Sečanj – Pozdrav iz srednjeg Banata

Jeste li čuli za mesto sa 2.000 žitelja, koje ima prestonički mentalitet? Toj činjenici ovo mesto duguje mnogo toga. Ako niste, dođite u Sečanj!

 

UMESTO UVODA

O sebi, kako je i red, pričaju bajkoliko. Otprilike ovako… U pitomoj ravničarskoj sredini centralnog Banata, na obalama reka Tamiša i Brzave, na samoj granici sa Rumunijom, nalazi se Sečanj, opštinsko i kulturno središte jednog dela Banata. Opština Sečanj ima povoljan geografski i turistički položaj zahvaljujući blizini velikih gradskih centara. U krugu od 80 km nalaze se Beograd, Novi Sad, Zrenjanin i Vršac. Zbog činjenice da se Opština Sečanj graniči sa Evropskom unijom i da najkraći put iz Temišvara prema Beogradu i Novom Sadu upravo vodi preko teritorije ove opštine, aktivnosti  lokalne samouprave usmerene su na otvaranje međunarodnog graničnog prelaza. Opštinu Sečanj čini deset naseljenih mesta: Sečanj, Banatska Dubica, Boka, Jarkovac, Konak, Jaša Tomić, Krajišnik, Neuzina, Sutjeska, Šurjan. Najveći pečat ovom kraju dala je Marija Terezija, kada je Sečanj sa okolinom ušao u sastav Torontalske županije (1779. godine). Sečanj je između 1867. i 1876. godine bio među retkim mestima koja su u Banatu imala tržišno pravo, a 1876. dobija poštu. Tokom 18. veka etnička struktura se menja, doseljava se stanovništvo iz nemačkih krajeva, a između dva rata najbrojnije stanovništvo bili su upravo Nemci. Dom kulture je posebna priča. Godine 1991, na njegovom otvaranju, veliki glumac Stevo Žigon rekao je da lepši nije video. A video ih je onoliko…Oni su ostavili dubok trag u kulturi i načinu života ovog kraja, a o tome svedoče i brojni sačuvani spomenici arhitekture. Kolonizacijom posle Drugog svetskog rata, na ove prostore dolaze doseljenici iz Hercegovine, Bosne, Like, Makedonije i sa Kosova, tipični gorštaci iz sasvim drugačije prirodne i društvene sredine… Drugi deo priče o Sečnju kakav danas jeste manje liči na bajku. Osnovni problem jeste, dakako, onaj demografski. Prema poslednjoj informaciji o broju stanovnika za Opštinu Sečanj, onoj iz 2016. godine, stanovnika je 12.210. Samo naselje pre dve godine imalo je jedva 2.107 ljudi. Danas selo ima i manje od 2.000 stanovnika. Na stranu što Sečanj nije najveći ni u samoj opštini (Jaša Tomić je veći), u perspektivi je izuzetno važno da mesto zadrži status opštinskog centra. Priliv novca sa viših nivoa vlasti, celodnevna zdravstvena zaštita, dve srednje škole, institucije lokalne samouprave i još mnogo toga, Sečanj duguje upravo činjenici da je opštinsko mesto. Taj status bi bezuslovno valjalo zadržati. Velike filozofije nema. Samo oni mladi ljudi koji u okviru sela nađu mogućnost egzistencije, ostaće u njemu. Trenutno je najveći lokalni poslodavac preduzeće „Sveti Nikola″, koje se bavi ribarstvom, ratarstvom, voćarstvom, povrtarstvom i stočarstvom. Zapošljava oko 150 ljudi. Da je više ovakvih primera, sigurno ne bismo konstatovali kako u Beogradu živi 100 fakultetski obrazovanih Sečanjaca, a u Novom Sadu još najmanje toliko. Refren „selo moje lepše od Pariza″ pevao bi se i po ovdašnjim šorovima.

 

JEDAN JE GERA

On je Miodrag Milošević. Za Sečanjce jednostavno – Gera. Na lokalnim izborima, kao „sam svoj″, Gera je od komšija dobio poverenje da zasedne na mesto predsednika Saveta mesne zajednice. Ono „zasedne″ treba shvatiti uslovno. Jer, Gera ne sedi. Prošlog leta sa ženom i ćerkom farbao je klupe u centru sela. San mu je da selo nakon decenije i po završi sportsku halu. A bogami i kanalizaciju. Tu je i trotoar, pa pomoćni objekti na groblju. Sve to modernom Sečnju nedostaje. Uz njega su iskusni Ratko Novčić, Milan Radovanović i svi oni koji trudom, znanjem i ljubavlju selu mogu da pomognu. Ipak, jedan je Gera.

 

PONOS NEMA CENU

Jedna naspram druge, u centru sela, nalaze se zgrade hotela „Crveni cvet″ i Obrazovno-kulturnog centra Sečanj. Obe su na ponos selu. Hotel ima 19 soba i sadržaje koji ne zaostaju za onim prestoničkim. Dom kulture je posebna priča. Godine 1991, na njegovom otvaranju, veliki glumac Stevo Žigon rekao je da lepši nije video. A video ih je onoliko… Zatičemo direktoricu Branislavu Rudan i predsednika KUD „Vlado Tomanović″ Severina Popadića. Pokazuju nam nestvarno lepu salu sa 400 sedišta. Njena scena dom je pozorišnom klubu „Gest″, udruženju mladih kreativnih ljudi nastalom 2000. godine. Iza njih je 16 pozorišnih predstava i scenskih igri. Naravno, posebne simpatije imaju folkloraši. Em su najmlađi, em se njih šezdesetak svojski trudi da očuva nasleđe ovdašnjih Hercegovaca. A, pazite ovo – da bi se sklopila jedna hercegovačka nošnja, potrebno je oko 1.200 evra. Ipak, ponos nema cenu.

 

DOBRO DOŠLI U SEČANJ

Turistička organizacija Opštine Sečanj spada u lepšu stranu priče o Sečnju. Mladu direktoricu Miljanu Milošević zatekli smo usred najvećeg posla. Upravo se useljavaju u nove prostorije u Domu kulture. U planu je mnogo toga. Izložbeni prostor, Zavičajna etno-zbirka, proširenje muzeja, i ono od čega se u Sečnju najviše očekuje − kamp na Tamišu. Ideja je afirmacija reke Tamiš kao velikog, neiskorišćenog prirodnog bogatstva Opštine Sečanj, za bezbrojne turističke, edukativne, sportske i rekreativne aktivnosti. To podrazumeva podizanje niza bungalova i uređenje priobalja. Ovde, usred banatske ravnice, potrebno je uistinu mnogo kreativnosti i domišljatosti da bi se gosti dozvali. Volje ima. Dakle – dobro došli u Sečanj!

 

OD TAMIŠA DO HRAMA

Devedesetih godina prošloga veka na čelu banatske eparhije nalazio se vladika Amfilohije Radović. Po njegovom blagoslovu, otac Novak Petrović obrazovao je prvu Crkvenu opštinu u Sečnju. Odmah po njenom osnivanju, na Vidovdan, izvršeno je prvo masovno krštenje na Tamišu. Istog dana Episkop banatski Amfilohije osvetio je temelje buduće crkve. Današnjim, novopodignutim Hramom Svetog velikomučenika Dimitrija, Sečanjci su izmirili dug prema svojim precima, o kojem se u decenijama ideološke euforije nakon Drugog svetskog rata nije razmišljalo. I svima je toplo oko srca. Agilni starešina hrama, mladi protonamesnik Ivan Mučalov, prostor je pretvorio u pravi duhovni centar, koji je ovdašnjim žiteljima i te kako nedostajao. Na mnogaja ljeta!

 

Tekst: Ilija Tucić
Foto: Čila David

Možda vam se svidi...

Dobrodošli