Magazin sa kontrolisanim geografskim poreklom

NA PAZOVAČKOM DRUMU

Posveta budućem gradu

Stara Pazova je jedina velika opština u Vojvodini o čijim smo doslovno svim selima napravili reportaže. Krstarili smo od Golubinaca, preko Surduka, pa natrag do Krnješevaca. Na kraju smo se uverili da to nije bilo nimalo slučajno!

Po isterivanju Turaka, Srem je bio skoro pust. Naseljavalo ga je tek oko 30.000 stanovnika. Carske vlasti, videći potencijal koji je oblast Srema pružala, poželele su da ga iskoriste. To je bio povod da te 1770. godine počne veliko naseljavanje na prostoru sadašnje opštine Stara Pazova. Nemaca je bilo veoma malo, jer je Srem bio periferija carstva. Srba takođe. Međutim, vest se pročula. Za nju su čuli Slovaci iz Selenče, koji su upravo tražili novo „mesto stanovanja“. Prvi kolonisti Slovaci na Pazovačku pustaru došli su 21. maja 1770. godine. Mesto koje je predviđeno planom bečkog barona ranije nije bilo naseljavano. U ataru Pazove bilo je dosta privremenih naselja, takozvanih šanaca. Ali to su bila samo privremena naselja, koja su se napuštala posle 50-60 godina da bi se pravila na novom mestu u okviru atara, jer se zbog turskih upada bežalo na Frušku goru. Po nekim nemačkim starim zapisima, Srbi su živeli u istočnom delu atara, u takozvanom „starom selu“, udaljenom od današnjeg naselja oko dva-tri kilometra. Slovaka je bilo u delu pazovačkog atara koji se graniči s pustarom Jarkovci. Prva slovačka ulica pružala se od potoka Mali Begej i nosila je naziv Selenčanska, današnja Svetosavska. U njoj se nalazi slovačka crkva, u samom centru grada. Prva srpska ulica nalazila se u blizini ovog potoka, ali smerom ka istoku. Taj deo Pazove nazvan je „srpski kraj“, a danas nosi naziv Ulica Vuka Karadžića. I tako je počelo…

Upravo, bile su to prve godine u kalendaru Stare Pazove. A onda preskačemo dva veka da bismo se primakli trenutku sadašnjem. Dva podatka su fascinantna. Na nivou opštine stopa nezaposlenosti iznosi dva odsto! Preko 25.000 ljudi nalazi se u stalnom radnom odnosu. Zbog toga je jedan od apsolutnih prioriteta gradnja vrtića i poboljšanje uslova za boravak dece u predškolskim ustanovama. U Pazovi se već stiglo dotle da su u ogromnom broju porodica zaposlena oba roditelja, pa im je ova usluga neophodna. Dovoljno je reći da su na teritoriji opštine Stara Pazova neke od najuspešnijih svetskih i domaćih kompanija izgradile svoja postrojenja: Mercedes-Benz, Nestle, Volvo, Valhall, Gorenje Tiki, DHL… a sada im se pridružio i vodeći svetki proizvođač avio-motora, nemačka kompanija MTU. Zahvaljujući tome, ne samo da se neprekidno otvaraju nova radna mesta, već stanovnici dobijaju i čitav niz drugih pogodnosti. Recimo, već početkom naredne godine, nakon izgradnje i rekonstrukcije 30 kilometara lokalnih puteva, sva naselja u opštini imaće savršenu putnu infrastrukturu. I uopšte, ko je poslednjih godina prolazio kroz Vojku, Golubince, Banovce, Belegiš, Surduk, Krnješevce, mogao je da se uveri da su sva ova mesta, ne samo u komunalnom smislu, opremljena tako da ljudima koji u njima žive pruže apsolutno sve pogodnosti kakve bi imali živeći u gradovima. Ipak, za onih nekoliko „krunskih“ poduhvata, koji su trenutno u domenu želja, poput izgradnje savremene bolnice pa čak i univerziteta, potrebno je da se ostvari glavni cilj čelnih ljudi opštine – da Stara Pazova dobije status grada.

Pored ostalog, status grada omogućio bi stvaranje gradskih opština, a za građane bi to značilo lakše rešavanje brojnih administrativnih problema. Formirale bi se tri gradske opštine i to: Stara Pazova, Nova Pazova i Podunavlje. U gradsku opštinu Stara Pazova spadali bi i Golubinci, Vojka i Krnješevci, dok bi opštinu Nova Pazova činilo samo to mesto, a u okviru gradske opštine Podunavlje bili bi Stari i Novi Banovci, Belegiš i Surduk. Uslovi su ispunjeni. O tome da Pazova u svim sferama ima izvanredan značaj, ne treba posebno ni govoriti. A njen geografski položaj tek je posebna priča. Nalazi se između dva najveća grada u zemlji, a sve važne saobraćajnice u regionu presecaju teritoriju opštine: Auto-put Beograd–Zagreb (E-70), auto-put Beograd – Novi Sad (E-75), magistralni put M-22 i regionalni putevi R-106 i R-121. Beogradski aerodrom „Nikola Tesla“, najvažnija vazdušna luka u Srbiji, udaljen je 15 kilometara od centra Stare Pazove. Zapravo, kada čovek sve ove činjenice stavi ispred sebe, postane mu jasno zašto je poslednjih godina život u Staroj Pazovi i njenoj okolini postao privilegija.

I OVO SMO MI

Dvorac Šlos u Golubincima, „Janeskina kafana“ (Menzulana) u Banovcima, muzej i magacin „Macura“, poseta konjičkom klubu „Mirela“ ili nekom od ugostiteljskih objekata na obali, samo su deo onoga što bi u prolazu kroz ovaj deo Srema valjalo videti. Šta god da odaberete, svakako deo vremena morate izdvojiti za skoro pa meditativan odmor na mestima na kojima se lesne zaravni nadnose nad Dunavom. Taj prizor svakako nećete zaboraviti. Naročito ako ste na mestu koje je prosečeno predolnicama i surducima. Lesne zaravni vas uvode u atmosferu i maglinu davnih vremena. Priroda je učinila sve što je mogla. Sve dalje, prepušteno je samo vašoj mašti.

IME KOJE SE PAMTI

Ako bi iz čitave prošlosti Stare Pazove trebalo izdvojiti samo jednu ličnost, verovatno bi to bio narodni heroj Janko Čmelik. U znak zahvalnosti njegovo ime nose osnovna škola, kulturno-umetničko društvo i druge organizacije, pa i ulica u kojoj se rodio i živeo. Porodica Čmelik je živela u ove dve plave kuće, koje su, zahvaljujući projektu Turističke organizacije Opštine Stara Pazova i Zavičajnog muzeja iz Rume pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture, dovedene u stanje dostojno velikana. Ambijent iz tridesetih godina prošlog veka, sa sjajno postavljenom Zavičajnom zbirkom, ne samo što govori o životu i delu Janka Čmelika, već svedoči o suživotu srpske i slovačke kulture na ovom prostoru. Vredi ga obići. Ime ulice lako se pamti.

SVI SU JEDNAKI

Sadašnja crkva u Belegišu, izgrađena 1927.godine, jeste treća koja je podignuta otkako je selo nastalo. Ima dva tornja i najveća je u sremskoj eparhiji. U skorije vreme kompletno je renovirana. Uopšte, putujući selima pazovačke opštine, uverili smo se kako se u svakom trenutku radi nešto od vitalne važnosti. Podižu se ili renoviraju putevi, vodovodne mreže, škole, obdaništa, sportske hale, trgovi, domovi zdravlja… Ono što je najvažnije jeste da je prioritet uvek bio na ravnomernom razvoju svih sela. Ulaže se u Stare Banovce koji imaju preko 6.000 stanovnika, ali i u Krnješevce u kojima ih ima tek nekoliko stotina. I što ono kažu – to se i vidi!

LIRSKI TRENUTAK

Dunav protiče kroz opštinu u dužini od 24 kilometra. Ko na ovo kaže da je to malo, očigledno nikada nije bio na ovom delu reke. Ako pratite obalu ili plovite, od Surduka, preko Belegiša do Starih i Novih Banovaca, doživećete ono najlepše što Dunav može da vam pruži. Netaknuta priroda, rukavci, peščane ade koje tokom godine izranjaju, pa pred vama misteriozno nestaju. Igra prirode u koju se čovek umešao tek toliko da je na što bolji način predstavi onima koji su je željni. Od svega, mi smo za vas odabrali tek jedan „lirski“ trenutak.


Izvod:

Dva podatka su fascinantna. Na nivou opštine, stopa nezaposlenosti iznosi dva odsto! Preko 25.000 ljudi nalazi se u stalnom radnom odnosu. Zbog toga je jedan od apsolutnih prioriteta gradnja vrtića i poboljšanje uslova za boravak dece u predškolskim ustanovama. U Pazovi se već stiglo dotle da su u ogromnom broju porodica zaposlena oba roditelja, pa im je ova usluga neophodna.

 

Tekst: Ilija Tucić
Foto: Arhiva VM

Možda vam se svidi...

Dobrodošli