Magazin sa kontrolisanim geografskim poreklom

Ostali samo dugmići

Petljao sam ovih dana po rimskom Sremu, to je sad još jedna sremačka podela. Fale se Sremčine da imaju: vinski, ruzmarinski i svinjski Srem. To im je tako i tesno bi bilo da umetnu još, iako su probali da jedno parče krste ko kolačarski Srem. E, al’ ne moš ti Sremčinama doskočiti, ako nema od gore, ima mesta po dubini, sve je to Srem! Otkopavaju još od onomad po Sremu i ima puno arheoloških nalazišta iz doba kad je Rim bio glavni, i okolo i tu u Sremu. I pre Rimljana bilo je zagula na toj sremačkoj zemlji, al’ to još nije kršteno, kršten je samo rimski Srem. Zidine Sirmijuma i danas brane Sremačku teoriju da Srem ide i u dubinu. U visinu su očli odavno, još dok je Fruška gora bila Alma Monsa. Šta bi tek Rimljani dali da su se setili da je prekrste u Frušku, pa da im se rimovalo: „Pušku pa u Frušku!“ Rimljani bi danas samo mogli kroz „Čalmu u Almu“.

Ti Rimljani nisu imali dugmade, nije bilo di da to pokore i osvoje. Umotavali su se u te njine peškire, ko da idu da kupe u svatove. Toge su zakopčavali zihericama, ondak su ih zvali fibule. I muški i ženske su se umotavali podjednako, da im bude komotno i da landara oko njih kad ne ratuju i ne nosidu oklope. Ako nisu imali dugmade, ondak nisu ni dućan imali. Kako bi ga bez dugmadi držali zatvorenog? Ne znam ni ko je izumo dugme, a ni ko je krstio da se deo čakšira zove dućan. Lako je bilo Rimljanima da idu kud su teli kad su imali jednu brigu manje i nisu morali da vode računa da l’ im je dućan otvoren, da se ne sramote po belom svetu.

Posle šniranja i pertlanja, izumeli su ljudi dugme da nam bude lakše, lepše i brže. Danas je kod nas skoro sve na dugme. Najveće dugme je bilo ono od grombi kaputa, ovolikačko je bilo! To dugme i grombi kaput jedino arheolozi još mogu digod da nađu. Moljci pojeli štof, dečurlija posekla dugmade da se sigraju i kockaju s njima. Kadgod se kockalo i igralo u dugme, važan detalj u životu, i ljudi i šnajdera.

Da su Rimljani imali dugmade, carstvo im garant ne bi tako brzo propalo. Prvo, mogli bi da se šire i na sever, di je ’ladnije. Grombi kaput, pa naput. U miru bi mogli da zaposle vojsku da glancaju dugmade na uniformama, a ne da kopaju kanal Jarčinu ko što ih car Prob natero. Zato je i dobio s bricom pod rebro, što nije vojsku zaposlio da rade vojnički nego kubikaški poso.

A kako bi se tek žene rimskih vatrogasaca radovale da su im muževi imali paradne vatrogasne uniforme sa zlatnim dugmadima pa da ih glancaju kadgod ih povade iz šifonjera da ih isunčaju i malko izluftiraju od naftalina.

Zamislite čuvene rimske bahanalije… da su imali još i dva harmonikaša što rastežu dugmetare, ti bi još i dan-danas digod u rimskoj kačari terali kera, ne bi ni znali da je propo Rim i da smo pobedili Nemce. Jedino bi, možda, falinka bila što nisu u to doba imali papirni’ novaca. Ne znam kako bi zakitili svirce.

Ej, a tek lift na dugme! Krenu gospoje i gospoda u tim njinim peškirima bez dugmadi u arene, da glede kako rane lavove s probisvetima i lopinama, pa umesto da zadižu ’aljine kad se penju na basamke, samo uđu u lift i stisnu dugme i časkom su di treba.

A gospon car ima dugme za svaku kameru, za video-nadzor! Ima dugme od mikrofona da čuje šta narod divani, ima dugme kad ožedni da mu dotrče s amforom vina, ima dugme na crvenom telefonu kad oće da divani s drugim carevima, ondak ima dugme za klimu kad krene kod Kleopatre, kod nje je navek bilo vrućina.

Ti Rimljani su zdravo voleli da se bećare i da krkaju, njine devojčure su stalno cičale i podvriskivale od silnog bećaršaga. Da su imali daljinski za TV, oni bi garant gledali samo te filmove što nam puštaju posle ponoći. Kanda da bi na daljincima u njino doba samo to dugme bilo izlizano.

Možda su Rimljani i znali za dugme, pa su se namerno od njega čuvali. Ko ima dugme ne mora da misli. Stisne ga i ajd, sve ide na dugme, kad radi. Možda su još ondak znali da će doći doba i moda da se dugmadi presvlače. Ovi naši su prvo počeli da presvlače dugmade, ondak je narod počo sam da se presvlači, a posle su oni počeli da pomažu narod da ga što lakše i bolje presvuku.

Silne vojske su počele da ratuju na dugme. Još se ne zna ko je prvi izumo dugme za kraj sveta, al’ kanda da su to bili Rusi, Amerikanci su većma drkćali.  Da su Rimljani imali tako dugme, garant bi ga neko stisno. Em su imali po tri-četir’ cara odjedared, em su pili više neg’ Rusi, em su svašta radili što ne treba, od konja u senatu do paljenja Rima. Šta je jedno dugme, samo da veselje bude novije, lepše i bolje! I dobro je što ondak nije bilo tih poklopljenih crvenih dugmadi. Danas ne bi nikog bilo da se fali i pita: Ej, di bi nam bio kraj da je ostalo onako!

Propali Rimljani i bez dugmeta za internet, bez dugmeta za interfon, bez Bijelog dugmeta, bez dugmetara, bez dugmenceta na ženskom vešu, bez dugmeta za sirenu, bez dugmadi umesto slova i olovke, bez dugmeta za sijalicu, bez dugmeta na upaljaču, propadoše i bez dugmadi na bankomatima.

Lako je nama, može neko sad da kaže. Nije da nije, odoleli smo velikoj opasnosti da nas sarani rajferšlus il’ cipzar, kako ga ko već krsti. Taj se malo-malo pa zaglavi kad je najvažnije. Ondak, il’ nas prođe volja il’ napunimo gaće, svejedno je, efekat je isti. Zato je dugme valjano i navek radi. A i navikli smo da nam je sve na dugme i lako, samo treba napipati ono pravo.

E, al’ imamo jedan bauk koji kruži Evropom i svetom. Došla moda da se izbacuju dugmadi. Sad su moderni ti uređaji na stiskanje. Stisneš prstom na ekran di treba i to je ko da si stisno dugme. Čak se čuje i zvuk ko kad kogod stisne dugme zapravo.

 

tekst: Bora Otić

Možda vam se svidi...

Dobrodošli