Magazin sa kontrolisanim geografskim poreklom

Tonjavo vreme

Za vreme se kaže tonjavo, a za dete da je njanjavo. Njanjavo pravi dreku, a tonjavo tišinu. Ni nalik, što bi kazli neki.

Sad je doba za tonjavo vreme. Lakše je sad o tom da se divani, neg kad je i pod orajom zdravo vrućina. Kad je tonja, tako neki kažu, ondak svet i zaboravi di je sunce i da l ga je možda kogod ukro.

Tonjavo je kad je sve mokro, a ništa ne pada. Samo sipi, al tako je sitna vlaga da je ni ne vide oni što cvikere ne nosidu. Oni s cvikerima tek niš ne vide, cvikeri im stalno mokri, ko da su gnjurci. Kad je tonjavo, sve bude mokro. Štrikovi budu prazni, ne vredi širiti veš, na tonji se nikad neće osušiti. Još će biti više vlažan neg pre ceđenja. E, ti štrikovi su ondak i najlepši. Nikad tako ne budu okićeni neg kad je tonjavo. Umu da se na štrik navataju kapljice vode od dole, pa se poslažu ko biseri. Take grivne nose samo bogate udavače iz varoši i gospoje što su se dobro udale.
I brkovi budu mokri kad je tonjavo. Al to nije tako strašno ko kad je jaka zima, pa se na brkovima uvati inje, kad se dah ledi. Ni nema više taki zima ode kod nas. Nema više ni ladni trajni da se meću kod flizerke. Najveća muka je kad snajke odu na flizuru, a napolju tonjavo vreme. Odnak duplo brže stignu kući neg što su išle do majstorice. Ne žure kući da se fale, žure da im tonja flizuru ne pokvari.

U tonji bude i magle, da se vidi vlaga, di je. Onda se samo to i vidi. Bude i da se ne vidi s preke strane. Samo se čuju kere kad laju, al to izgleda ko da su zdravo daleko, ko s kraja sela da laju. A nije, tu su preko, umu to da ošacuju oni što komšijske kere po lavežu poznadu. Samo, magla ume da denfuje i da zavara i uvo i oko. Sećam se raznih divana kako je ko u magli zaluto. Sreća pa niko nije strado, samo su kružili i jedili se što nisu mogli da utrefe kojuda treba da idu.

Tonjavo vreme ima najveću tišinu. Ondak sve stoji i ćuti. Valda svi čekadu da se promoli sunce, pa da čuju kad krene da sija. Ta di će to čuti, to se ne čuje, to samo moš viditi. Valda zato što se u tonji sunce ne vidi, sve napolju ćuti i sluša – idel sunce ovamo.

Bude zdravo tišina i kad pada sneg, al to nije ko kad je tonjavo vreme. Kad veje i kad napada, ondak se svi raduju, ciče, graje i podvriskuju. Ko se tonji raduje? Kanda samo ja, kad sam je i u novine meto, a nije vremenska prognoza. Eto, probajte i vi, meni je lepo i kad je tonjavo.

Tekst: Bora Otić

Možda vam se svidi...

Dobrodošli