Magazin sa kontrolisanim geografskim poreklom

Mali Iđoš – Pod lesnim brdom

Nekada je selo imalo tri velike firme, u kojima je radio svako kome je do posla bilo. Danas mladi posao sve češće nalaze širom Evrope. U odnosu na posleratni period, broj stanovnika se prepolovio. Ali nade i te kako ima!

 

Tačno na pola puta između Novog Sada i Subotice, na mestu na kojem se sreću pruga, stari međunarodni put i reka Krivaja, nalazi se Mali Iđoš. Ime sela prvi put se pominje još 1462. godine, kada ovdašnju pustaru kralj Maćaš Hunjadi poklanja svojoj majci Eržebet Silađi. Interesantno je da se pored Malog Iđoša nalazio i Veliki Iđoš. To selo je verovatno bilo dosta starije. Jedini svedok njegovog trajanja jesu ostaci kamene crkve. Turski tefteri spominju oba Iđoša, jer plaćaju porez. Ipak, do kraja 17. veka oba sela nestaju. Knjiga se sklopila. U popisima iz 1721. i Veliki i Mali Iđoš spominju se ponovo kao pustare. A onda, godine 1769, dolazi do velikog preokreta. Iz Bekeš Sentandraša na ove prostore dolazi 81 katolička porodica, koje ponovo naseljavaju Mali Iđoš. Kolonisti stižu u martu i u spomen na taj istorijski događaj Mali Iđoš 21. marta slavi Dan sela. Veliki Iđoš, nažalost, nije bio te sreće. Na njegovom mestu danas su oranice.

Broj iđošana ubrzo počinje da se povećava i postaje im veoma važno da imaju prostor za molitvu. Dve godine nakon dolaska već imaju posebnu kuću za ove potrebe, a godine 1788. gradi se crkva koja i danas postoji. Pored katoličke crkve, u Malom Iđošu se moraju spomenuti još dve zgrade. Jedna je kaštel Pece, a druga kapela Pece, na zapadnom groblju sela. Kaštel podiže zemljoposednik Ferenc Pece godine 1923, za svoju porodicu. S obzirom na širom Vojvodine raširenu pojavu da dvorcima ili letnjikovcima proglašavamo objekte koji to zapravo nisu, tako i ova zgrada, istini na volju ‒ u stvari i nije kaštel. Ipak, s obzirom da ima mali toranj i stubove pred ulazom, meštanima prija da ga tako zovu. Nažalost, za ovo mesto vezuje se i jedna porodična tragedija. Ćerka porodice Pece, po kojoj je kaštel nazvan, zbog teške bolesti umire veoma mlada. Tada njen otac gradi kapelu Pece, u kojoj je sahranjuju. Kapela je tako locirana da iz nekadašnje radne sobe Ferenc Pece uvek može da vidi grob svoje ćerke. Kao i mnogo toga, posle Drugog svetsog rata kaštel je nacionalizovan i tada počinje postepeno propadanje zgrade. Danas se mogu videti samo ruševine kaštela, koje još svedoče o njegovom nekadašnjem sjaju. Na sreću, kapela Pece još postoji i u dobrom je stanju. I dan-danas se koristi.

Kroz istoriju Malog Iđoša broj stanovnika je kontinuirano rastao, osim u vreme svetskih ratova. Godine 1948. u njemu je živelo 6.989 stanovnika, ali tokom šesdesetih godina ovaj broj polako počinje da opada. Do većeg iseljenja došlo je tokom ratova devedesetih, tako da je 2011. godine registrovano 4.890 stanovnika. Veliki razlog gubitka stanovništva jeste i loše obavljena privatizacija. Za vreme stare Jugoslavije u Malom Iđošu su radile tri velike firme, koje su obezbeđivale radno mesto praktično svima koji su hteli da rade. Bila je to ciglana „IGM Bačka“, koja je bila poznata po proizvodnji blokova. „Građa Mont“ je bila metalna industrija s ozbiljnom opremom i mašinama. Treća jaka firma bila je Zadruga, koja je osim poljoprivredne proizvodnje posedovala farmu kokošaka, inkubatorsku stanicu, pogon za sušenje kukuruza i žitarica, kao i mlin. Tokom privatizacije ove firme su prodate i upropaštene. U selu danas radi nekoliko manjih privatnih firmi, ali nijedna od njih ne broji više od nekoliko desetina radnika. Odlivu mladih značajno je doprinela i odluka Vlade susedne Mađarske da omogući dobijanje državljanstva i Mađarima van Mađarske. S obzirom na to da je ova država članica Evropske Unije, nosiocima državljanstva širom su otvorena vrata za rad u bilo kojoj od zemalja koje joj pripadaju. Zahvaljujući toj činjenici, većina mladih je otišla u Austriju, Nemačku i Englesku. Tačan broj stanovnika u ovom trenutku se ne zna. Procena je da selo nema više od 3.000 ljudi.

Demografija ne ide naruku Malom Iđošu. Ali još ima nade, jer u njemu žive ljudi koji žele da urade nešto za svoje selo. Zahvaljujući KUD „Petefi Šandor“ održava se veliki broj priredbi, koncerata i raznih manifestacija. Fudbalski klub „Eđšeg“ nedavno je ušao u Subotičku ligu, što je odličan rezultat. Klub veliku pomoć dobija od TSC Akademije, koja je sada već poznata širom zemlje. Dosta se radi na vaspitanju mlađih generacija, a klub je prošle godine dobio i teren s veštačkom travom. A ako je reč o sportu, onda se neizostavno mora spomenuti i Stonoteniski klub „Domboš“. Za sada radi samo s mlađim igračima, koji već postižu sjajne rezultate. Ima tu i prvaka Srbije, kao i onih koji su se dokazali i na međunarodnim takmičenjima. U Malom Iđošu radi i nekoliko civilnih organizacija, koje dosta utiču na život zajednice. Najaktivniji su „Forum žena Malog Iđoša“ i „Udruženje velikih porodica Malog Iđoša“. Obe organizacije priređuju razne aktivnosti, kojima pomažu socijalno ugroženim osobama, naročito deci i mladima.

Što se tiče infrastrukture sela, i tu ima bitnih pomaka. Ove godine počela je izgradnja kanalizacionog sistema koji će biti priključen na prečistač otpadnih voda u Feketiću. Prečistač se gradi, a radovi veoma dobro napreduju. Izgradnja kanala Kula ‒ Mali Iđoš bliži se kraju. Ova investicija od velikog je značaja za poljoprivredne proizvođače, jer će omogućiti zalivanje velikih površina. Prema planovima radovi će se završiti sledeće godine s izgradnjom akumulacionog jezera u dolini Potok, između Malog Iđoša i Lovćenca. Sve u svemu, Mali Iđoš, kao i cela ova regija, imaju mogućnosti koje se mogu i moraju iskoristiti. Naravno, u vazduhu ostaje pitanje hoće li biti dovoljno mladih koji će tu šansu prepoznati…

 

SVEDOK TRI VEKA

Prvim doseljenicima iz Bekeš Sentandraša vera je bila veoma važna. O tome svedoči činjenica da su vrlo brzo po dolasku podigli crkvu u čast Svete Ane, Bogorodičine majke. Zgrada je dugačka 35 metara, a toranj joj doseže više nego pristojnu visinu od 35 metara. Crkva Svete Ane više puta je restaurirana, ali poslednji put to je učinjeno još 1939. godine. Na slikama koje se nalaze iznad glavnog i sporednog oltara prepoznaje se rukopis velikih umetnika. Prikaz Svete Ane i Svetog Joakima nalazi se iznad glavnog oltara i rad je Josefa Franciškusa Falkonera. Iznad sporednog oltara nalaze se Sveta Marija i Sveti Josip, kako ih je doživeo glasoviti majstor iz Bečeja Tan Mor. Crkva je ponos svih Iđošana, bez obzira na njihovu veroispovest.

 

DOMBOŠ FEST

Kada govorimo o Malom Iđošu, mnogima je osnovna odrednica ‒ Domboš Fest. Ovaj festival svetske i etno muzike, već 20 godina obogaćuje kulturni život sela, pa i cele Vojvodine. Glavni organizator i tvorac festivala jeste Laslo Horvat, direktor muzičke kuće „Fono“ iz Budimpešte. Horvat je poreklom iz Malog Iđoša i hteo je da napravi festival poput „Doline umetnosti“ u Mađarskoj. Prvih godina festival se odvijao na više lokacija. Posle nekoliko godina, međutim, glavni organizator našao je idealnu pozornicu, koja će postati sininom festivala. Ulicu „Ispod brda“, odnosno „Domboš“. Reč je o jedinstvenom prostoru, koji ima kuće samo na jednoj strani, a na drugoj strani nalazi se impresivan, visoki zid od lesa. Stari meštani su odavde nosili „žutu zemlju“ za izgradnju kuća, tako da se između kuća i lesnog zida nalazi širok prostor, koji svake godine dobija novi sadržaj. Najspektakularniji je prepoznatljiva „Peć-kapela“. Ovo je nešto što se naprosto mora videti i doživeti.

 

KIRBAJ SE NE PROPUŠTA

Svaki značajan datum nosi svoju draž. Međutim, kirbaj je ipak nešto posebno. Formalno, to je crkveni praznik koji se slavi poslednje nedelje jula, na dan Svete Ane. Nekad je bio važniji verski deo praznika, ali posle Drugog svetskog rata smisao praznovanja značajno se proširio. Za kirbaj se vraćaju kući Iđošani koji žive u inostranstvu ili već negde drugde. Ovo je dan veselja, druženja, dobre hrane i pića. I obavezno je kupiti neki poklon porodici i priljeteljima, što ovdašnji zovu „buču fia“. U poslednje vreme manifestacija dobija turistički značaj, jer nudi sve više kvalitetnih i dobro osmišljenih programa. U rasponu od prezentacije gašenja požara s tradicionalnom, starinskom opremom, do koncerata klasične muzike. Potražite u vodičima „Dan Svete Ane“ u Malom Iđošu. Nećete se pokajati ako dođete.

 

PREKO GODINE

Domboš fest je ipak manifestacija koja dođe i prođe. A godina se protegne na 365 dana. Vrlo brzo, pokazalo se da ima potrebe i za manjim dešavanjima tokom godine. Laslo Horvat, glavni organizator festivala, dokazao je da ume da prepozna pravu lokaciju i stvori idealan ambijent. Tako se rodio „Domboš vinski klub“. Kao menadžer s istančanim nervom, kao stvorenim za ovaj posao, Laslo je pronašao jedan stari podrum u lesnom zidu, na Sivačkom putu. U njemu su svojevremeno meštani gajili pečurke. Sudbina mu je dodelila drugačiju ulogu. Tu se sada nalazi nadaleko čuveni klub. Tokom godine, u njemu se organizuju žurke, manji koncerti, književne večeri… U ponudi kluba su kvalitetna vina s ovih prostora, ali i s Fruške Gore. Malom Iđošu u rukama se obreo ozbiljan adut.

 

Tekst i foto: Janoš Lakatoš

Možda vam se svidi...

Dobrodošli