Trn i bodlja
I trn i bodlja bodu. Ono malko manje zove se trn, a ono malko veće je bodlja. Šta je od čega postalo…
I trn i bodlja bodu. Ono malko manje zove se trn, a ono malko veće je bodlja. Šta je od čega postalo…
Bilo je to u ona davna vremena kad se u Sremu, na svečarima il u kakvim velikim gostima, zvanicama davalo do znanja da vina ima makar kolko i još tolko…
Lazar je imo roda u Đurđevu i dolazio je u goste iz Srema, preko Dunava. Krene iz njegovog Neradina, pa skelom pređe Dunav kod Karlovaca, pa putom na Patrijaršiju…
Divanila mi moja mater da je te 1957. godine bila zdravo jaka zima i da je bilo snega ko kadgod, odnosno ondak. Taka je bila jaka zima da su njoj…
Tonjavo je kad je sve mokro, a ništa ne pada. Samo sipi, al tako je sitna vlaga da je ni ne vide oni što cvikere ne nosidu. Oni s cvikerima tek niš ne vide, cvikeri…
Gledam otojuč, mlad mesec, baš onako kako treba. Tanak, ko da su ga crtali s friško zašiljenom olovkom, onako s dobro naoštrenom bricom…
O pesmi mi je, sad već davno, pričao Dejan Bošnjak, pravi Banaćan, koji se u Banat zdravo razume i zdravo ga vole. Kazo mi gospon Bošnjak da mlogi…
Jedan od simbola naše prošlosti je i kanda zauvek izgubljen i zaboravljen miris iskipelog mleka. Simbolizovao je trenutak neopreza, sekundu sanjarenja pored vrućeg šporeta…
Nije svaki ćošak taki, da ne valja i da je opasan. Oni s bunarima, kadgod, nisu tako bili opasni za glavu. Više su bili opasni za tur il leđa…
Milanovi su dolazili u Mošorin da s jeseni beru kuruz. U stvari, brali su kukuruz, a kući, u zavičaj, nosili su kuruz. Kuruz je bila hrana i za čeljad i za stoku…